Što je djetetu djetinjstvo?
Period odrastanja u kojem dijete uči prolazeći razvojne faze kroz
igru i edukaciju. Uz sve to bi trebalo naučiti odgovornost.
Još je Milton u 17.st. rekao da je “djetinjstvo ono što određuje
čovjeka kao što jutro određuje dan”. I sami znate da se po jutru
dan poznaje i da se potrudite da vam svaki početak bude što
bolji.
Kako se vi kao roditelji trudite da djetinjstvo djeteta bude što
bolje i kvalitetnije te da i ostatak života bude još bolji? Što
mislim pod time da se današnjoj djeci krade djetinjstvo?
Generacije djece koje se rađaju prikraćene su za obiteljska
okupljanja i zajedništvo. Dominiraju otuđenost i samostalnost. Od
malih nogu dijete kreće u jaslice i vrtić, odgoj i obrazovanje
preuzima društvo i to društvo s kojim su roditelji nezadovoljni
jer nije onakvo kakvo bi po njihovom mišljenju trebalo biti. No,
svejedno su svoju djecu prisiljeni prepustiti u ruke tog istog
društva. I tako roditelji nezadovoljni društvom, u svojem djetetu
uviđaju karakteristike društva i takvog odgoja, te samim time
svoje nezadovoljstvo iskaljuju i na djetetu jer dijete ne odrasta
u ono što roditelj želi već ono što društvo želi.
Ako to malo slobodnog vremena koje imate ne posvetite odnosu s
djetetom, komunikaciji i svojem utjecaju na dijete s ljubavlju,
tada će doista vaše dijete biti odraz društva a ne vas. I sve je
u redu ako se to vama dopada. No, ako vam se ne dopada a društvo
vrši utjecaj na dijete, ode djetinjstvo vašeg djeteta u pogrešne
ruke, silom prilika.
Nestali su djede i bake kao odlične čuvalice djece zato što su im
oni prenosili ono što su i vas odgajali. Zato kad god možete i
ako možete, dozvolite im da umiješaju svoje prste u odgoj vaše
djece. Nemojte se bojati da će ih pokvariti. Manje će ih
pokvariti od društva samog. Tu će im barem dio djetinjstva ostati
ako budu vrijeme provodili uz djedu i baku. Oni će ih podučiti
nečemu što je današnje društvo već zaboravilo.
Dalje, medijima se širi uglavnom nasilje. Kako djeca igraju
nasilne igrice i gledaju nasilne filmove, postalo im je normalno
da se roditelji svađaju a nenormalno da se grle, maze i ljube.
Ono tako uči i samo nasiljem doći do cilja.
Poanta djetinjstva je nešto drugo, zar ne?
Nadalje, statistike u Hrvatskoj pokazuju da svaki četvrti brak
završava razvodom. Kako se to odražava na dijete? Od malih nogu
uči balansirati između ljubavi oca i majke, nastojeći ne
povrijediti majku ako više voli oca ili oca ako kojim slučajem
pokaže više ljubavi prema majci. U tom balansiranju djetetu je
lakše biti nasilno nego izražavati ljubav. Osim toga, kada je
raspad obitelji u tijeku, verbalna agresija je uglavnom prisutna
u životu djeteta te ono samo uči kako, iako na pogrešan
način. Ode njegovo djetinjstvo.
Želi li dijete preživjeti u takvom društvu uči se manipulacijom
opstati. Nema baš puno izbora biti drugačije kad je cijela
okolina takva. Manipulacija je negativna osobina. Znači, ni
tu dijete ne može biti bezbrižno i imati svoje lijepo djetinjstvo
koje zaslužuje.
Roditelj se nikako ne bi smio pretvoriti u promatrača koji samo
promatra kako mu dijete odrasta. Roditelj treba biti aktivni
nosioc odgoja djeteta i dati sve od sebe da zaštiti dijete od
loših utjecaja, da odgaja onako kako on misli da bi trebalo, da
djetetu ulijeva osjećaj zaštite, brige i ljubavi, da se potrudi
što više komunicirati s djetetom tijekom dana te mu usađivati
obiteljske vrijednosti i norme ponašanja. Osim toga, svaki
roditelj bi trebao s ponosom hvaliti odlične osobine svojeg
djeteta, a što manje kritizirati i žaliti se na ono što njegovo
dijete postaje. Kritikom samo dajemo priznanje da dijete nije ono
što mi želimo. Dijete se loše osjeća a ne zna kako ispraviti. Na
roditelju je da utjecajnije djeluje. Manje riječi, više
djela.
Kada kažem da im ne kradete djetinjstvo, mislim da se potrudite
da rastu što bezbrižnije kroz igru pretvarajući se u odgovorne
ljude.
Nagledam se preozbiljne djece sa sedam ili osam godina koji
rješavaju odnos mame i tate balansirajući između njih dvoje.
Nagledam se malih manipulatora koji silom prilika ne znaju
drugačije dok im ne pokažem da može drugačije. To je odgovornost
roditelja, a ne učitelja i društva. Nagledam se preozbiljne djece
koja se ne znaju smijati ni šaliti. Nagledam se djece koja nemaju
poštovanja i koja ni ne znaju što je to poštovanje, a kamoli
samopoštovanje.
Kao učiteljica radim sve to jer mi je žao te djece, no većina
kolega neće to odraditi jer nam nastavni plan i program to
vremenski ne dozvoljavaju. Imamo ono što trebamo odraditi. Ovo
nije dio toga. No, ne želim da me djeca pamte po nastavnom planu
i programu već po tome da sam bila čovjek koji je imao vremena za
njih i za prave vrijednosti.
Upravo to treba biti misija svakog roditelja. Ne da vas pamte
samo po tome da ste ih rodili već da s ponosom ističu što su sve
dobili do vas u nasljedstvo, pri tome ne mislim na materijalne
stvari. Iako je to lakše od ovog drugog.
Dajte sve od sebe, a na kraju će vrijeme pokazati svoje. Želim
vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
P.S. Sutra održavam radionicu – NAUČI KAKO UČITI. Prijave su u
tijeku na https://anitavadas.com/predavanja/webinar-nauci-kako-uciti-2/
Vaša Anita V.
Termin za individualno savjetovanje možete rezervirati na
098/564-290