Ako dijete odrasta u obitelji u kojoj sve odradi netko drugi osim obaveza oko škole, tada će to dijete kada odraste znati samo to – učiti
Živimo u vremenu kada mnogi roditelji čine za svoju djecu sve aktivnosti a njihov je zadatak da uče i imaju odlične ocjene. Oslobode ih obaveza pod cijenu što boljih ocjena pod izgovorom da će im biti lakše upisati se u srednju školu ili Fakultet.
Mnoge obitelji žive u stanu gdje realno i nema previše obaveza pa ako imaju više djece svako dijete dobije obavezu-dvije a to odrade na brzaka i nemaju što drugo. Tako ni nemaju priliku naučiti neke životne stvari koje smo nekada u školi učili kroz domaćinstvo ili pak radili kod kuće a danas su djeci uskraćene i uz školu i uz roditelje.
Mnoga odjeća se danas ni ne šiva već se zamijeni drugom jer imamo previše svega. A ako i treba šivati, vjerojatno kao roditelji to odradite sami jer za naučiti dijete ipak treba i vremena i strpljenja i živaca, a to nekima nedostaje zbog užurbanog tempa života i jurnjave od treninga do treninga, od jezika do drugih aktivnosti.
Okolnosti i situacija se promijenila i neke druge stvari su prioriteti.
Ako dijete odrasta u obitelji u kojoj sve odradi netko drugi osim obaveza oko škole, tada će to dijete kada odraste znati samo to – učiti.
S druge strane je roditelj koji očekuje da dijete kako odrasta zna i druge aktivnosti i preuzme obaveze za odrasle iako ga nikada tome nije podučavao i uglavnom je lišavao dijete toga.
Nije normalno SVE raditi za dijete ili umjesto njega i očekivati da će jednog dana ono naučiti raditi isto to. Tom metodom ste ga naučili da ćete vi uvijek raditi za njega i da nema potrebe da ono to nauči.
Realnije je PODučiti dijete onome što treba i kako treba i rezultat će biti ono što očekujete.
Očekivanja su jedno a podučavanje dijete tome je skroz nešto drugo.
Da bi nam se razvila nova navika u ponašanju, potrebno je 3 do 6 mjeseci, ovisno o osobi (neki uče brže, neki sporije, neki su motiviraniji manualnim radom a neki intelektualnim radom). Zato je potrebno napraviti plan kako bi vaše dijete kroz neko vrijeme svladalo osnovne obaveze i dužnosti u domu i bilo spremno za samostalan život kada za to dođe vrijeme.
Postoji jedna divan način kako to možete postepeno raditi bez da ugrožavate dijete a usput ga motivirate i naučite koju vrstu motivacije ima vaše dijete.
Napravite tablicu u koju navedite 3 aktivnosti. Ako je dijete mlađe, postepeno uvodite jednu aktivnost tjedno, sve do tri i kada jednu automatizira i postane rutinu, uvedite novu i zamijenite sa nečim što dijete radi bez da mu se išta kaže. U početku ćete trebati motivirati dijete na tu aktivnost a kasnije će ono samo raditi. Ako vam se čini da ne radi dovoljno dobro, demonstrirajte, pokažite i objasnite sve dok ne nauči. Potrebno je minimalno 6 takvih objašnjenja ili demonstracija tako da ne odustajte brzo. Budite uporni sve dok ono ne nauči.
Pazite koje aktivnosti stavljate u tablicu. Npr. pospremanje sobe je za dijete mlađe dobi (do 7 godina) prevelika aktivnost. Nju je potrebno rascjepkati na manje dijelove i tek kada svlada veći broj aktivnosti, povezati u pospremanje sobe. Npr. pospremanje kreveta, pripremanje knjiga za školu, pospremanje igračaka nakon igre, bacanje veša na pranje, pospremanje ormara ili rublja u ormar, sređivanje polica, usisavanje, brisanje prašine i sl.
Praksa je pokazala da jedna uputa poput “Pospremi sobu!” sadrži u sebi više aktivnosti i dijete ne zna točno na što se to sve odnosi dok ga ne podučimo svemu što to za sebe znači. I još jedna važna stvar a to je da ako niste zadovoljni kako to dijete pospremi jer sprema na neki svoj način koji se vama ne sviđa, naučite ga vašem načinu ako vjerujete da je bolji. Da biste ga tome podučili uzmite dodatno vrijeme za učenje, pokazivanje i objašnjavanje zašto to mora baš tako jer dijete to ne gleda na takav vaš način.
Tako je i s drugim aktivnostima i obavezama koje podrazumijevamo da dijete samo treba znati i naučiti. Ima djece koja se rode s time dok svi ostali trebaju naučiti i svladati. Proces učenja iziskuje vrijeme dok se ne stvori navika ali i način na koji se to radi. Djelujte poticajno na dijete i uspjet ćete.
S druge strane, nemojte očekivati da će dijete samo to znati i jednog dana se probuditi kao odrasla osoba koja sve zna. Vi ste možda naučili sami ili se niti ne sjećate koliko su vas roditelji poticali (milom ili silom) da to naučite. Danas je red na vama da tome podučite vlastito dijete.
Sve što želite da dijete jednog dana radi, već danas stavite na dnevni red i krenite s podučavanjem. U suprotnom, to će u vama stvarati ljutnju i ogorčenost na dijete, kritizirat ćete dijete a ono neće znati od čega da krene. Tako ćete ga samo odbijati od onog što mu za život treba.
Ako krećete s podučavanjem obaveza tek u pubertetu, očekujte otpor djeteta jer do sada nije ništa moralo i sada mu se ne da. Zato je dobro da to krenete raditi što ranije i prilagodite aktivnosti dobu djeteta. Krenite od samostalnog pranja zubića sve dok ispucate sve moguće obaveze u domu. Ako ipak krećete u pubertetu, uzmite malkice više vremena za motiviranje i razgovore bez vike i svađa. Možete motivirati dijete ako znate koji je tip (imate o tome u edukaciji Razumijevanjem do lakšeg odgoja ili u Odgoju bez vike, snimke radionica imate za prodaju) i time olakšati sebi i djetetu da se sve ne svede na prijetnje i naredbe.
Želite li više detalja vezano baš za vaše dijete, javite se na individualno savjetovanje preko ovog linka https://anitavadas.com/individualno-savjetovanje/savjetovanje-za-roditelje/
Ili pak se upišite u Školu za roditelje koja kreće u siječnju i naučit će vas trikovima i vještinama koje svakom roditelju dobro dođu. Više imate ovdje https://anitavadas.com/skola-za-roditelje/
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
