Očito bismo trebali kao društvo (roditelji, odgajatelji i učitelji) više stavljati naglasak na razvijanju samostalnosti djeteta...
Jedva sam dočekala prvašiće i da se okrenu nove četiri godine
rada. Ovo mi je peta generacija i svaka me uči nečemu drugačijem
do sada. Nisam imala očekivanja. Samo promatram kako bih
vidjela u kojem smjeru ide ovaj svijet. Kako sam povezana s
učiteljicama iz čitave Hrvatske, puno je lakše povući paralelu o
tome kakva nam djeca dolaze, a da se pri tome ne osvrćem samo na
svoju generaciju.
Znači, ovo što pišem je globalni osvrt u Hrvatskoj ali uglavnom i
generaliziranje i ukazivanje na problem kako bismo ga zajedničkim
snagama uzeli u obzir i krenuli se baviti njime tražeći rješenja.
Mislim da imamo problem! Svaki problem je rješiv pa je potrebno
poraditi i na ovom. Dolaze nam djeca koja intelektualno
znaju puno više nego li uopće škola od njih očekuje, ali što se
tiče socijalnih kontakata, emocionalne zrelosti, kulture
ponašanja i brige o sebi, brige o drugima kao i stvarima oko
sebe, znaju jako malo.
Izostaju slušanje drugih, pažnja, koncentracija kao i trud da
radove učine urednijima, da boje od crte do crte, da im bude
stalo da na kraju njihov rad bude lijep i uredan. Kao da im nije
bitno.
Mnogi znaju računati pa čak i množiti ali ne i obrisati nos i
svezati vezice. Dosta je djece koja znaju čitati ali ne i
samostalno izvaditi knjige iz torbe, obuti papučice i samostalno
ih spremiti u ormarić. Mnogima je problem zapamtiti gdje su
ostavili stvari. Rastreseni su.
Iako to jesu prvi dani nastave i njima je sve novo te im je
potrebno dati neko vrijeme da se prilagode, nepoznavanje nekih
vještina iznenađuje.
Nema tu sad mjesta kritiziranju ovih ili onih i traženju krivaca
tko je kriv. Poanta je da mi kao učitelji trebamo pokriti ono što
djeci nedostaje i svojim znanjima utjecati na roditelje kako bi
zajedničkim snagama pokrili propuste djece i olakšali si
međusobni suživot.
Očito bismo trebali kao društvo (roditelji, odgajatelji i
učitelji) više stavljati naglasak na razvijanju samostalnosti
djeteta, na osnovnim životnim vještinama djeteta, na kulturi
ponašanja kao i na socijalnom kontaktu.
Uvođenjem tehnologije u život djeteta zakinuli smo djecu za
razvoj mozga u svojem punom potencijalu. Ojačali lijevu stranu
mozga, posvetili se intelektualnom razvoju a zapostavili desnu
stranu koja je zadužena za komunikaciju, socijalizaciju,
umjetnost, estetiku, maštu i po meni vrlo važni dio – emocionalni
razvoj.
Sve to nam uvelike nedostaje kada djeca dođu u školu. Škola bi
trebala biti obrazovna i odgojna institucija no sadržajno se više
oslanja na obrazovanje što je opet triki ako se posvetimo samo
aktivnostima lijeve strane mozga jer ćemo i dalje forsirati
intelektualni razvoj. Ako ćemo i dalje forsirati primjenu
tehnologije, mislim da ćemo ih u potpunosti zakinuti za njihov
puni potencijal razvoja.
Što je s odgojem?
Kultura ponašanja, pozdravljanje, bonton, briga o sebi i svojim
stvarima, odgovorno izvršavanje svojih obaveza, razvoj
samostalnosti, emocionalna zrelost i empatičan odnos prema
drugima trebale bi biti integrirane od prvog dana vrtića kako
bismo već djelomično poradili na tome. Međutim, taj dio bi i
roditelji trebali podučavati a prije njih bi trebali biti
educirani kako se to radi jer očito većina ne zna kako.
Sve sam više ponosna na sebe što sam pokrenula edukacije
roditelja te im kroz svoje edukacije omogućujem da doznaju
osnovne potrebe djeteta kao i sve na što trebaju pripaziti. Veći
je problem što većina roditelja ne shvaća tu vrijednost i misli
da im edukacije ne trebaju. Po tom pitanju bismo na nacionalnom
nivou trebali nešto poduzeti i omogućiti roditeljima edukacije na
vrijeme kako bismo izbjegli propuste koji se primjećuju.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.