Pitanje je jesmo li se spremni suočiti s onime kakvi smo.
Dogodi li vam se da danima, tjednima i mjesecima nešto ponavljate
djetetu, partneru, ljudima oko sebe pa i sebi, ali se ne dešava
ništa?
Kao da vas se ne doživljava. Kao da vas se ne čuje. Kao
da vas ne (po)slušaju. Kao da govorite u prazno.
Što se zbiva i u čemu je štos? Zašto naše riječi nemaju
snagu?
Kada istinski nismo usklađeni s riječima, kada govorimo jedno a
mislimo drugo i kada nismo na čistu sa samom sobom najčešće se to
odražava na naše odnose s drugima.
Htjeli bismo da bude bolje, ali bez da osobno nešto promijenimo
neće doći do promjene. Tražimo od drugih da budu drugačiji
misleći da će to uzrokovati promjenu.
Ponavljamo drugima da treba nešto popraviti, promijeniti, da oni
moraju biti bolji, drugačiji, više usklađeni s nama, a mi sami ne
činimo ništa osim što govorimo jedno a djelujemo drugačije.
Takav način djelovanja ide u prazno. Riječi idu u prazno. Mi
gubimo snagu a polako i sebe i svoju autentičnost. Sve dok smo
iznutra jedno a izvana drugo, idemo u pogrešnom smjeru.
Ako želite da se drugih ‘primi’, tada trebate drugačije. VI
trebate promijeniti ono što od drugih tražite. Početi djelovati i
pokazivati primjerom. Izgovarati glasno ono što jeu vama. Prije
toga je važno osvijestiti sebi sebe.
Pitate se kako?
Najprije se uskladite s onime što govorite. Budite na čisto s
onime što želite. Osluškujte sebe iznutra i ono što je iznutra
neka izađe iz vas. Ako ste loše, recite. Ne glumite da ste dobro.
Naročito ne svojoj djeci i partneru. Zavaravate i sebe i njih.
Žena često ima problem glasno izgovoriti ono što je
muči. Žena se često izrazi pogrešno, glumeći da je sve u
redu a iznutra se raspada. Pravi se da je jaka. Žene vole
govoriti u zagonetkama, misleći da će drugi prepoznati njene
zagonetke i odgonetnuti da je nesretna, tužna, nezadovoljna…
Nisu drugi tu da odgonetaju zagonetke. Oni nekada ne čuju ni kada
im izgovorite. Zato ne glumite žrtvu i patnicu nego kažite što
osjećate. Potrudite se izraziti iskreno, za dobrobit sebe ali i
ljudi oko sebe.
Primjer! Ponekad mislimo da želimo jedno, a zapravo želimo nešto
sasvim drugo. Mislimo da želimo da nas djeca (po)slušaju u
svemu što im govorimo, a u isto vrijeme bismo voljeli odgojiti
samostalnu, sigurnu i samopouzdanu djecu. I dok mi njima
pokazujemo kako njima želimo kontrolirati i nametati im svoje,
unutar sebe se čudimo zašto nisu sigurniji u sebe i samostalniji.
Nismo uskladili riječi i djela. Naša djela pokazuju kontrolu nad
njima, a riječima i govorom tražimo da misle svojom glavom. To ne
ide jedno uz drugo.
Ili želimo da nas partner sasluša, provodi više vremena s nama i
posveti nam se, a u isto vrijeme mu prigovaramo i žalimo se na
svaki njegov postupak do te mjere da počne bježati od nas.
Kako bi netko volio biti više s osobom koja ga neprestano
kritizira? Želite li više biti s njim, počnite se fokusirati na
njegove dobre strane, hvalite ih i ističite. Tada će on rado biti
s vama a i truditi se da opravda sve dobro što vidite u njemu.
Još jedan primjer na poslu. Volimo kada drugima dokažemo da
vrijedimo i ne govorimo drugima ‘ne’ kada nam daju još više
obaveza i odgovornosti, a s druge strane se žalimo kako previše
radimo i nismo adekvatno plaćeni za taj rad. Kome smo to iskreno
rekli i jesmo li adresirali na pravoj adresi? Jesmo li iskreni
prema sebi? Jesmo li autentični? U takvoj situaciji je čak
potrebno vježbati postavljanje osobnih granica. Znači, riječi i
djela je potrebno uskladiti.
Sve dok želimo jedno a govorimo drugo, dobivamo ono što želimo a
ne ono što govorimo jer riječi nemaju tu moć kao što je imaju
naše emocije, naše stanje i ono kako se osjećamo.
Energetski odašiljemo jedno a riječi traže drugo. Okolina se vodi
riječima a mi nismo zadovoljni time što dobivamo jer želimo ono
što je unutar nas. Kako da drugi znaju što je u nama kada ni mi
sami još ne poznamo sebe? Zato je i važno da radom na sebi
osvještavamo nesvjesne dijelove i uskladimo se.
Kada riječi dobivaju snagu?
Tek kada su usklađena s našim djelima, mislima i emocijama. Tek
tada! Pokušajte istinski analizirati što stvarno želite, što
mislite i kako se osjećate i to recite dragim ljudima oko sebe.
Ne žalite se na njih. Nego recite da ste tužni jer vas ne čuju.
Da vas žalosti to što se stalno žalite na njih a oni vas
ignoriraju i izbjegavaju. Pitajte ih što bi oni voljeli? Kako da
doprete do njih a da bude na obostrano zadovoljstvo?
I svakako nemojte govoriti jedno a misliti drugo jer to ide samo
i jedino na vašu štetu. I djeca i partner pa i ljudi oko vas će
raditi ono što ne želite i žalit ćete se na njih a zapravo sami
odašiljete to prema njima.
Pitanje je jesmo li se spremni suočiti s onime kakvi smo. Ako
prije toga promislite i shvatite da je to za vaše najbolje dobro
i da će vam život biti bolji i kvalitetniji a vi iznutra mirniji
i zadovoljniji, tada se isplati raditi na sebi, zar ne?
Želite li pomoći djetetu oko učenja i svladavanja školskih
sadržaja, pozivam vas na Webinar o tehnikama učenja koji će biti
u utorak, 11. svibnja, od 20 do 22
sata. Link za detalje je ovdje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.