Zapitajte sebe - živite li ispunjen i sretan život, koliko volite druge i koliko se istinski osjećate voljenima, koliko je u vašem životu ljudi...
Mnogi ljudi se vesele djeci. Kad ih sretneš na cesti, izmame ti
osmijeh na lice, razgale dušu i omekšaju srce. Svaki pogled na to
maleno biće ti izmami ugodu i teško je ne uzvratiti
osmijeh. No, ima i ljudi kojima djeca idu na živce, smetaju
im, smatraju da je sve oko njih samo briga.
Sve što oni misle o djeci je zapravo u njima samima. Zapravo
u svemu je tako. Ako u sebi nečeg nemaš, ne možeš to davati
drugima. Dat ćeš ono što imaš. Ako si prazan i bez snage,
nećeš moći biti fin i ljubazan jer nemaš dovoljno toga ni za
sebe. Ako si ljut, dijelit ćeš ljutnju na svakog tko ti
naleti. Ako si pun ljubavi, mira i pažnje, dijelit ćeš ono što
imaš.
Ima dosta glumaca oko nas, no na kraju svatko pokaže svoje pravo
lice. Od djece je naročito nemoguće sakriti istinu jer je oni
emocionalno osjećaju. Samo zato što vole svoje roditelje,
prihvaćaju ih takvima kakvi jesu sve do puberteta i tek tada
počinju pružati otpor. Do tada, vide istinu ali vas vole i
prihvaćaju takve.
Za razliku od roditelja kojima je teško prihvatiti svoje vlastito
dijete sa svim njegovim razvojnim fazama, raspoloženjima, mukama,
neiskustvom, neznanjem, emocionalnim ispadima.
Sve to imamo i mi odrasli jedino što ‘pazimo’ da se tako ne
ponašamo u javnosti, ali unutar doma ne pazimo i ne skrivamo i
zato nas djeca vide u svakakvim izdanjima. U takvim izdanjima nas
ne osuđuju, ali zato roditelji osuđuju dijete. Zanimljivo, zar
ne?
Od djeteta tražimo da se prihvatljivo ponaša svugdje dok od nas
uči da se treba samo u javnosti. Primjer je daleko moćniji od
riječi koje govorimo. Na to često zaboravimo.
Vrlo je važno da roditelj postane svjestan svojih ponašanja i
djelovanja. Oni koji toga nisu svjesni, ne znaju da sve to
prenose na djecu te da će se djeca prije ili kasnije ponašati
poput njih. Tek kada se dijete počne ponašati poput roditelja,
neki roditelji shvate i prepoznaju sebe u tome. Do tada kao da
nisu ni znali da se tako ponašaju. Zato partneri trebaju jedno
drugome pomoći i sugerirati što i kako treba djelovati.
U današnje vrijeme više nije problem baviti se nekom vrstom rada
na sebi kako biste osvijestili čega sve u vama ima te time
zapravo pomogli prije svega sebi a zatim i članovima obitelji.
Svatko od nas može samo sebe mijenjati a ne i druge ljude oko
sebe. Što prije zasučemo rukave i primimo se posla, to ćemo biti
svjesniji.
Ako životarimo život iz dana u dan, brojeći kako nam dani
prolaze, osjećat ćemo se isprazno i nećemo imati što dati djeci
niti ljudima oko sebe.
Ako pak živimo život ubrzano nastojeći odraditi sve poslove ali
nikako da dođe dan kada je to izvedivo, tada nemamo uopće vremena
za sebe niti užitaka te ćemo jednako tako biti grubi prema sebi i
prema djeci i drugima.
Ako pak se cijelo vrijeme okupiramo poslom samo da se ne bavimo
sobom, jednako tako ćemo se osjećati prazno i bez ljubavi.
Zapitajte sebe – živite li ispunjen i sretan život, koliko volite
druge i koliko se istinski osjećate voljenima, koliko je u vašem
životu ljudi, aktivnosti i poslova koje volite a koliko
odrađujete jer morate. Zapitajte sebe – koliko moranja imate u
danu a koliko uživate u svemu što vam dođe u život.
Pitajte se koliko ste zahvalni za sve što imate u životu. Pitajte
se jeste li sretna i zadovoljna osoba. Provjerite je li život
koji živite ono što ste oduvijek željeli ili ste negdje skrenuli
u pogrešnom smjeru. Sve dok živite, možete još uvijek mijenjati
smjer, ako tako odlučite.
Svakome od nas život prolazi i vrijeme istječe. Sve dok ne
poduzmemo nešto i ne učinimo svoj život boljim i kvalitetnijim,
teško da će jednog dana doći do toga.
Ove subote počinje Škola za
roditelje u kojoj možete stječi osnovne roditeljske
kompetencije koje će vam pomoći da se osjećate bolje u ulozi
roditelja te da vam bude lakše u radu s djetetom.
U ponedjeljak možete na
Webinaru naučiti više o emocionalnim
stanjima u kojima se čovjek zadesi a ne zna se izvući te o tome
koje emocije nikako ne prenositi na dijete.
Žena kao emocionalno biće treba imati osnovna znanja o svojim
emocionalnim stanjima te je važno da se educira po tom pitanju
kako se nositi s tugom, sramom, krivnjom.
Znanje vam daje moć jer lakše upravljate vlastitim životom.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!