Nije problem sam perfekcionizam nego način da se dijete nosi s njime. Zato bi više vremena trebali posvetiti tome.
Imate li situacije u kojima dijete ne želi započinjati crtati, pisati ili nešto raditi? Ili pak gumicom nekoliko puta obriše napisano pod izgovorom da nije dovoljno dobro? Možda radi dramu oko napisanog sastavka da to nije dovoljno dobro ili pak dramu kada treba ići u školu odgovarati neki predmet jer nije naučilo dovoljno dobro? Žali se da ga boli trbuh kada treba početi neku aktivnost? Ima nervozu želuca?
Takve i slične situacije ukazuju da dijete naginje perfekcionizmu koji je od nekog naučilo ili pak su mu od malih nogu nametnuta visoka očekivanja roditelja te je dijete to nesvjesno preuzelo i samo postalo takvo.
Nije problem sam perfekcionizam nego način da se dijete nosi s njime. Zato bi više vremena trebali posvetiti tome.
Ako je dijete preuzelo to od vas a vi toga niste svjesni, tada se vi već odlično nosite s tim i znate kako na kraj s time i upravo to trebate podučiti svoje dijete. Sve dok ga ne podučite tome, drame će biti neizbježne.
Kako perfekcionizam utječe na dijete i što činiti?
Dijete je opterećeno visokim očekivanjima koje predstavlja samo sebi ili mu ih nameću roditelji, te zbog toga odustaje od posla prije nego li je uopće počelo. Zato i roditelje iscrpljuje više to nagovaranje da dijete započne nego li sam postupak rada.
Zatim dijete perfekcionist se ne želi uključiti u neke aktivnosti pod izgovorom da ono to ne zna, nije probalo, nije dobro, ne može i tako radije ostaje po strani bez da imalo proba. Ne shvaća da će do uspjeha doći tako što napravi što veći broj pokušaja i vježbom.
Perfekcionizam zatvara vrata djetetu u samom startu i zato su roditelji razočarani djetetom a dijete umjesto da opravda tu svoju osobinu, niti ne pokušava započeti neku aktivnost. Tako se vrtimo u krug. Očekujemo puno a ne dobijemo ništa.
Upravo zbog toga je važno spustiti roditeljska očekivanja jer će inače dijete još više odbijati početi raditi. Dogovorite neki minimalni standard koji znate da će dijete postići a sve iznad toga su bonusi iznenađenja. No, potrebno je puno motivacije prije početka kako bi dijete shvatilo da uvodite novo ponašanje.
Dijete perfekcionist osjeća kao da ga svi i u svakom trenutku ocjenjuju i promatraju i osjeća se vrlo neugodno u vlastitoj koži. Druga strana medalje perfekcionizmu je sram i zato se dijete u stvari srami započeti nešto jer misli da neće biti savršeno, i to od prvog pokušaja.
Kritike i kazne su takvoj djeci uteg oko vrata i treba ih minimalizirati ili čak izbaciti. Dijete perfekcionista ima svoj glas u glavi koji ga kažnjava i žešće nego li vi kao roditelj tako da ne brinite o tome. Ono što takvom djetetu fali je motivacija, pohvala i poticaji. Zato to pojačajte i neka bude sve više i više toga. Ne bojte se da ćete pretjerati jer nećete zato što dijete od svojih kritika od glasa u glavi ne čuje sve vaše pohvale i poticaje.
Kada primijetite da dijete ima tu osobinu perfekcionizma, tada pohvaljujte sve više svaki djetetov pokušaj počinjanja zadatka, svaku aktivnost koju je dijete privelo kraju ili pak odradilo od početka do kraja. Ne komentirajte rezultate nego postupke tako ćete dijete potaknuti da započinje i privodi kraju. Smanjit ćete mu fokus na rezultate a pojačati fokus na samo činjenje i započinjanje koje je veći problem za dijete.
Dijete perfekcionista ima vrlo nisko samopoštovanje. Nije svjesno ničeg što je dobro. Kao roditelji mu svakodnevno osvještavajte u čemu je dijete dobro. Isto tako – nećete pretjerati, ne brinite. Dapače, zacijelit ćete rane koje dijete samo sebi zadaje na dnevnoj razini.
Smanjite svoja roditeljska očekivanja koliko god je to moguće. Možda da poradite i na vlastitom perfekcionizmu, ako ga ima.
Uvedite neke igre u kojima je prirodno gubiti, ili griješiti ili ih izmislite. Slavite gubitke a ne pobjede. Nije djetetu to lako prihvatiti no s vremenom će naučiti sudjelovati a ne samo pobjeđivati ili pak biti savršeno.
Dozvolite djetetu da se isprlja i namjerno kuhajte ili mijesite, bojite prstićima s temperama ili pak izađite van kada pada kiša i gazite po blatu. Uvedite takve aktivnosti kao zabavu i puno se smijte i ne gledajte u prljavo već u količinu smijeha i zabave.
Prihvatite sve ocjene, a ne samo petice i četvorke. Spominjite ih u razgovorima kao prihvatljive a ne neprihvatljive jer je velika vjerojatnost da će svaku od njih dijete barem jednom donijeti iz škole. A tada bi mu to mogao biti kraj svijeta. Zato pripremite dijete i na to.
Ono što je najvažnije da kao roditelj omogućite djetetu sigurnost, puno ljubavi i neprestanu podršku, motivaciju i pohvalu. ‘Samo’ to u enormnoj količini i budite bez brige, s vremenom će perfekcionizam olabaviti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.