Najteži i najgori dio roditeljstva je postavljanje granica djetetu. Roditelj se loše osjeća jer ima dojam da radi nešto kontra ljubavi prema djetetu. No, je li doista tako?
Jeste li se ikada našli u dilemi da ste djetetu rekli ‘Ne!’ pa se kasnije loše osjećali? Ili pak ste konačno odlučili biti dosljedni u odgoju i ne popuštate u onome što dijete traži, a ono drami dok se vi pitate radite li dobro? Bili ste prisutni i gledali dijete kojem roditelji nisu postavili granice pa ono radi što god hoće, a sebi ste rekli da vi nikada nećete tako sa svojim djetetom?
Ovo su poprilično česte situacije koje ukazuju da je vrijeme da se preispitaju granice u odgoju. Zašto je uopće važno postavljati granice u odgoju? Koliko je bitno da roditelj to zna?
Najteži i najgori dio roditeljstva je postavljanje granica djetetu. Roditelj se loše osjeća jer ima dojam da radi nešto kontra ljubavi prema djetetu. No, je li doista tako? A što ako djetetu uopće ne postavite granice? Koje su posljedice za dijete kada odrastu?
Neće imati osjećaj što je dobro a što ne, neće razumjeti silna ograničenja koja im nameću sustav, poslodavac i društvo, težit će delinkventnom ponašanju jer neće shvaćati posljedice koje do sada nisu ni trebali snositi.
Želite li kao roditelj takav život svojem djetetu? Što je sve važno znati kod postavljanja granica?
1. Osigurati sigurnost djetetu
Radili su istraživanje u vrtiću s dvije skupine djece. Jednoj skupini su pokazali čitav vrtić, svaku prostoriju i objasnili što se sve smije i što je sve njihovo. Vodili su ih i na dvorište, pokazali granice do kojih smiju, ogradu preko koje ne smiju, objasnili da je to za njihovu sigurnost, objasnili korištenje igrala i kome se obratiti za što.
Drugu skupinu nisu vodili po čitavom vrtiću već su rekli da je sve njihovo i da slobodno koriste sve i idu gdje god žele.
Što mislite da se dogodilo?
Djeca iz druge skupine su se nesigurno držala oko svoje odgajateljice i neprestano postavljajući pitanja – smiju li ovo, smiju li ono, mogu li uzeti ili otići tamo ili ovamo. Nisu se osjećala sigurnima u vrtiću.
Druga skupina se pridržavala dogovora i slobodno kretala prostorijama koje su upoznali. Istraživanje nam je pokazalo da se djeca osjećaju sigurnije kada im se postave granice i kada im se postave jasna pravila.
2. Jasna pravila
Što je nekom djetetu pravilo jasnije objašnjeno i razumije ga zbog čega mu ej postavljeno, tada će ga se pridržavati. Pravila su tu zbog sigurnosti djeteta, no kako dijete ne zna i nema dovoljno iskustva o mogućim posljedicama tako postoji velika vjerojatnost da će raditi na svoju štetu ako ga se ne upozna s posljedicama. I to ne tako da ga se plaši, već da mu se objasni, ili ispriča priča kroz koju će lakše shvatiti.
Mnogi roditelji smišljaju pravila tek kada nastupa kazna, a prije toga uopće nisu upoznali dijete s pravilima. To vam je kao da vas zaustavi prometni policajac i kaže vam da dobivate kaznu od 2.000 kn za nevezani pojas, a prije toga vas nitko nije upoznao koliko se za to plaća. Svi mi prije dobijemo pravila i propise, a tek kasnije ih se pridržavamo ili ne pridržavamo i plaćamo posljedice toga.
Tako i dijete – upoznajte s pravilima i onda neka snosi ili pozitivne ili negativne posljedice svojih djela. Ne preskačite ih jer time šaljete poruku djetetu da se može provući i time se izvući. I tu nastupa dosljednost.
3. Dosljedno se pridržavati dogovora
Svako vaše dosljedno pridržavanje onoga što ste ranije dogovorili, pomoći će djetetu da shvati da je na pravom putu. U suprotnom će tražiti ‘rupe u zakonu’ i šaljete mu poruku da se može i tako. Koja je to poruka za čitav život?
S druge strane, ima roditelja čiji dogovori ovise o raspoloženju roditelja. Imate loš dan i ne da vam se sada baktati s dogovorom koji imate s djetetom. Opet šaljete poruku djetetu da postoji mogućnost manipulacije s vama kada vi ne čujete, ili niste dobro ili imate druge brige. Još jedna poruka djetetu je da vam dijete nije na prvom mjestu nego nakon onog što vam je važnije. Tako će dijete početi manipulirati vama tražeći vrijeme kada ‘niste dobro’.
Svako vaše dosljedno reagiranje na ranije postavljeni dogovor šalje djetetu poruku da je to tako i nikako drugačije i neće ni pomišljati na manipuliranje. Poruku koju šaljete djetetu je ta da ga uvažavate i cijenite.
4. Uvažavanje djeteta
Koliko puta se dogodi da više poštujemo, uvažavamo i bolje se ponašamo prema nepoznatim ljudima nego li prema voljenim ljudima s kojima živimo?! Je li to fer i u redu? Koju poruku šaljemo svojim voljenima?
Stoga, apeliram na svakog od vas ponaosob, zamislite se malkice nad ovime i mijenjate ovo iz dana u dan. Ljudi s kojima smo okruženi su “naši” ljudi i zavređuju uvažavanje i poštovanje, naročito naša djeca. Ne kaže se bez veze da “lijepa riječ i zlatna vrata otvara”. Imajte to na umu kada se obraćate djeci. Koristite riječi koje zovemo ‘omekšivači’ u poboljšanju komunikacije – ljubavi, srećo mamina, mazo moja, maco nježna, mišiću…i slično. Nakon takvog početka rečenice, teško da ćete biti pregrubi. Potrudite se! Koliko puta ste finiji prema neznancu na ulici kojeg nećete možda više nikada u životu sresti, a prema vlastitoj djeci smo grubi i oni nas svejedno vole. Naučite i izvježbajte se uvažavati svoju djecu i obraćati im se s poštovanjem. Tako ćete im biti uzor da i oni tretiraju i vas i druge s jednakim poštovanjem i uvažavanjem.
5. Ljubav ili strah
Jesu li vaši postupci prema djeci iz ljubavi ili iz straha? Kako češće djelujete? Kada je dijete na toboganu, kako reagirate – sa ‘Pazi, past ćeš!’ ili ‘Srećice, spusti se sigurno!?’ Kada dijete kasni doma, razmišljate li o tome što mu se dogodilo ili da negdje uživa sretno pa se zadržalo zbog užitka?
Kada su naši postupci prema djetetu uglavnom iz straha a ne iz ljubavi, tada i dijete to osjeća te je prisutan strah, Ne osjeća se sigurno pored vas. A sigurnost je djetetu ljubav. Promislite malkice i o tome i vježbajte što češće djelovati iz ljubavi.
6. Zadržati dobar osjećaj uspjeha, sebi i djetetu
I za kraj, kako ćete znati djelujete li pravilno?! Po osjećaju iznutra. Ako se osjećate dobro i ponosno na sebe zbog postupaka odgoja, a pri tome vidite da je i dijete zadovoljno, to vam je najbolji pokazatelj. Znate onu “puno baba, kilavo dijete”? Katkada nam ljudi oko nas govore što trebamo činiti s vlastitim djetetom i osjećamo iznutra da to nije to.
Naročito kada kažu da bi to trebalo batinama ili slična stara uvjerenja. A vi iznutra osjećate da radite dobro i vidite da dijete dobro napreduje. Sretni ste oboje. To vam je najbolji znak. Ako imalo sumnjate u sebe i osjećate da nešto ne štima, to vam je opet pokazatelj da se trebate educirati i saznati što možete bolje i gdje je prostor za popravak i napredak. Tako iz dana u dan postajemo sve bolji i sigurniji roditelji, a dijete se pored nas osjeća bolje, sigurno i voljeno.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.