Uspješni ljudi baš to imaju i to je jedna od većih razlika od neuspješnih. Imaju plan kojeg se drže i snažnu volju da ga realiziraju. Tako postižu uspjeh.
U ova vremena rijetko nailazite na djecu sa stavom, pa čak i na
ljude sa stavom. Vrlo su rijetka vrsta i zadivljuje kada ih
sretnete. Najčešće su taj stav izdrilali u sportu. Nekada su i u
vojsci. No, vojska nije više obavezna te mladi koji se ne bave
sportom ili čiji roditelji nisu čvrsta stava, nemaju od koga to
naučiti.
I onda se čudimo kako neki današnji mladi ne mogu donijeti odluku
u koju školu da idu jer će to za njih odlučiti roditelji koji
ionako veći dio života donose odluke za njih.
Nakon škole im se teško odlučiti na neki posao ispod njihovog
ranga jer se nisu za to školovali. Na poslu očekuju da netko
drugi misli za njih jer su tako navikli.
Kako izbjeći takvu situaciju?
1. Najprije je važno da i sam roditelj ima svoj
STAV što znači da DOSLJEDNO PRIMJENJUJE svoja
obiteljska pravila, da shvaća da je on roditelj i da je njegovo
pravo, dužnost i obaveza voditi dijete kroz djetinjstvo sve dok
dijete ne postane samostalno i primjenjuje naučeno u životu.
Ima roditelja koji svojoj djeci dopuštaju donošenje odluka, bilo
manjih, bilo većih.
Ili onih koji se dogovore za neka obiteljska pravila i onda ih
prvom prilikom izmijene tako što popuste. Najčešće popuštamo kada
smo u javnosti zbog toga ‘što će drugi reći’. Kršimo dogovore i
kada je dijete uporno pri zahtijevanju onog što ono hoće te se
nama ne da više navlačiti s djetetom i popustimo. Koliko je takav
stav siguran za dijete?
Metaforički gledano, roditelj bi trebao biti poput vođe u vojsci
koji ima zadatak podučiti svoje vojnike za sigurnost na terenu.
Treba ih naučiti da se snađu u svakoj situaciji. Da koriste glavu
no da bi to mogli prije toga trebaju proći obuku kroz raznorazne
situacije. Svaku situaciju treba objasniti i obavezno proći.
Ključ u cijeloj situaciji je dosljednost i čvrsti stav. Ne zbog
toga što nadređeni želi nadmoć već zbog toga što će to
predstavljati sigurnost za onog koga podučavaš jer ako ga naučiš
kada smije i što da radi tada si mu dao život u ruke. U
suprotnom, može poginuti ili se teže snalaziti. Razumijete što
vam hoću reći?
2. Važno je dijete naučiti
ODGOVORNOSTI da ne ovisi o vama u gotovo svim
situacijama i mora vas pitati što da radi i kako da učini.
Postepeno se djetetu daje sve veća i veća odgovornost. Manje
dijete počinje s nekim obavezama po kući za koje se brine
samostalno kada ga naučite i obavlja ih bez da ga morate
podsjećati na to. Nakon toga školske obaveze i dužnosti pa tako
redom, sve više i više. Imate dovoljno vremena od rođenja do
tinejdžerskog doba da dijete naučite i taj važan dio.
Pri tome je opet bitan čvrsti stav jer bit će dana kada dijete
neće htjeti odraditi ono što je njegov dio, no uvijek možete biti
fleksibilni i reći da će sutra odraditi duplo, bitno da shvaća da
je to njegov dio a ne da će uvijek netko umjesto njega.
3. Slijeđenjem obiteljskih
PRAVILA učite dijete da život ima svoja pravila.
Trenutno su to njima ova obiteljska pravila no kasnije će biti i
pravila u vrtiću, pa u školi, u društvu, na javnim mjestima, u
prometu i slično. Nema gdje ih nema. Potrebna su za red u
društvu. Ne bi bilo reda da ih nema. Tu su i da ih se povremeno
prekrši kako bismo se naučili nositi s posljedicama kršenja
pravila. Jer svako pravilo ima i nagradu i kaznu. Ako slijedimo
pravila, živimo u miru (i mi i oni oko nas), a ako ih kršimo,
moramo preuzeti odgovornost za posljedice i snositi te
posljedice.
Nemojte dijete čuvati tih posljedica jer ga lišavate iskustva.
Ako ga to ne naučite na manje bitnim stavkama kada je dijete
manje, tada će dijete to učiti u odrasloj dobi s većim
posljedicama (kršenje kućnog reda škole, zakona i sl.). Svjesna
sam da ima roditelja koji interveniraju čak i u tako ozbiljnim
situacijama da se djeci oprosti, no zapitajte se kakvu poruku
šaljete djetetu – da će kroz život ići nekažnjeno za greške koje
čini. Znate da ga nećete moći vječno štititi?! A i pokazalo se da
najprije stradaju baš roditelji takve djece jer vas ni rođena
djeca više ne poštuju pošto ste ih naučili da neće snositi
posljedice. Tako da promislite koju poruku im šaljete i čemu ih
učite za život.
4. Nemojte smetnuti s uma da je
KOMUNIKACIJA jedna od vrlo bitnih stavki u
odgoju djece. No, tu najčešće roditelji zauzimaju vojnički stav.
Kada ih dijete pita zašto nešto mora, roditelj najčešće odgovara
‘Zato što ja tako kažem! ‘bez ikakva objašnjenja. Ovu rečenicu
možete koristiti jedino i samo onda kada ste sto posto sigurni da
je djetetu jasno zašto nešto mora činiti i kada znate da vas samo
testira da biste popustili. No, ta rečenica je najčešće
zloupotrebljena rečenica.
Roditelj je koristi kada mu se ne da objašnjavati, kada je u
javnosti i ne želi se blamirati, kada želi drugima pokazati kako
je on moćan roditelj i slično. To nisu situacije u kojima je ona
dobra. Ona najčešće nije uopće dobra.
Kada je vašem djetetu sasvim jasno zašto nešto mora činiti tada
neće ni puno zapitkivati. Samo ćete ga podsjetiti na dogovor ili
ako se ne želite raspravljati u javnosti recite da ćete o tome
doma. Tamo u miru ponovno prođite što to dijete nije razumjelo i
što mu nije jasno oko slijeđenja obiteljskih pravila ili oko
obavljanja dužnosti ili što god je već bilo na repertoaru.
5. Ja sam jedna od onih roditelja koji smatra da
za odgajanje djeteta treba imati i puno LJUBAVI I
STRPLJENJA. Ne mogu taj dio nikako odvojiti od svega
gore navedenog.
Činjenica je da današnje generacije djece odrastaju u slobodnije
vrijeme u kojem nema stege, prisile, zapovijedi, nema toliko
nametanja sile kao ranije. Oni nemaju to od koga naučiti a s
druge strane potrebno im je i to iskustvo za život. Ako kroz to
ne razviju čvrsti stav, teško će im biti donositi čak i manje
odluke poput – ići učiti ili ne, odraditi nešto ili ne, imati
mobitel pored sebe kada učim ili ne, ustati na vrijeme na posao
ili zakasniti.
Oni nemaju ni toliko čvrsti stav da se odupru tehnologiji čak ni
na samo nekoliko minuta kada nešto rade. Razumijete kakvu djecu
odgajamo bez čvrstog stava? Je li to je za njihovo dobro?
Nekada se taj stav trenirao i postom. Ljudi bi postili i
trenirali svoju snagu volje da što bolje i duže ustraju u svojem
naumu. Ili ustajanje svaki dan u isto vrijeme, rano ujutro. Tako
se razvija čvrsti stav i snažna volja.
Uspješni ljudi baš to imaju i to je jedna od većih razlika od
neuspješnih. Imaju plan kojeg se drže i snažnu volju da ga
realiziraju. Tako postižu uspjeh.
Što želite za svoje dijete da bude uspješan ili neuspješan
čovjek? Čovjek sa stavom ili ne? Karakter snažne volje ili kakav
takav?
Promislite malkice o tome i počnite ih tome podučavati jer jedino
od vas ili eventualno od trenera ako se bave sportom mogu to
naučiti. Sami od sebe neće. Trebaju uzore! Trebaju nekog sa
stavom i snažnom voljom pored sebe u kojeg će se ugledati. Tada
će se i sami pokrenuti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Pozivam vas na predavanje o komunikaciji ‘Razumijevanjem do
lakšeg odgoja’ koje će se održati 3. veljače od
15 do 18 sati u hotelu Castellum u
Čakovcu. Obavezna je prijava na mail ili mobitel.
