Vaš je zadatak kao roditelja da djetetu uvijek i uvijek dajete sigurnost. Djetetu sigurnost znači ljubav. U suprotnom, gubitak sigurnosti je strah. Bez obzira na dob djeteta, ova životno važna potreba je djetetu znak da ga volite. Pa čak i u pubertetu...
Kada je dijete u maternici majke ono ima sve što mu treba – hranu, toplinu i majku uvijek uz sebe i sve mu to pruža sigurnost. Izlaskom iz maternice osjeti po prvi put hladnoću, ostaje bez hrane pa i majke na neko vrijeme što je djetetu čudno i po prvi put gubi sigurnost. Stoga na porodu djeca plaču jer gube osnovnu potrebu – potrebu za sigurnošću.
Ostatak života je djetetu nastojanje da povrati tu potrebu. Sve što čini, čini kako bi mu roditelji nastojali vratiti sigurnost.
Tako dijete svaki put kada se osjeća nesigurnim plače nastojeći pridobiti pažnju majke ili barem ono što je njegova trenutna potreba.
Nadalje, u prve dvije godine se roditelji uglavnom trude biti pored djeteta i omogućiti mu sve što mu treba. Redovito održavaju djetetovu rutinu brinući se da je dijete zadovoljeno. Nekako se u prve dvije godine sve vrti oko djeteta, kod većine roditelja.
Znači, dijete je u maternici majke bilo zbrinuto i sigurno, zatim u prve dvije godine roditelji nastoje djetetu zadovoljiti osnovne potrebe i sve to šalje djetetu poruku da je sigurno i da je u centru pažnje.
Kada dijete prohoda i počinje govoriti ono samostalno nastoji uzimati neke stvari i roditelji polako počinju djetetu prepuštati odnosno dijete polako prestaje biti centar svijeta što ono počinje osjećati. Ne razumije riječima no osjeća po ponašanju da roditelji više ne skaču na svaki njegov zahtjev.
U tom periodu dijete ulazi u fazu dvogodišnjaka u kojoj nastoji zadržati svoj status ‘centra svijeta’. Da bi to uspio zadržati radi ono što najbolje zna – plače. Ako to ne uspijeva, radi sljedeće što zna, naročito ako shvati da to kod roditelja ‘pali’ – baca se na pod. Ako u tome ne uspije, pokušava naći raznorazne obrasce koji bi ga vratili u centar zbivanja. Zato baca stvari, počinje psovati (naročito ako je to roditeljima slatko i ono je opet u centru zbivanja), udara roditelje ili braću, uzima stvari bez pitanja i slično.
Sve to radi samo da bi zadržao status važnosti. Do sada je naučio kako je odlično biti u centru i nastoji iz petnih žila zadržati ovaj status. Koliko će u tome uspjeti, pokazat će djela roditelja koji će ili podržati takvo ponašanje dajući mu ono što dijete traži ili se smijati na sve to pa opet dati do znanja da je u centru ili pak će ignorirati i shvatiti o čemu se radi te ovu fazu prihvatiti kao prolaznu fazu.
Nastojite djetetu objasniti da je to neprihvatljivo ponašanje i da time neće dobiti ono što želi. No, nagradite ga svojom pažnjom svaki puta kada se ponaša prihvatljivo.
Budete li dosljedni u tome, ova će faza trajati kratko, no ako djetetu šaljete poruke tako da nekada popustite a nekada ne, tada je ono zbunjeno i faza traje duže. Najduže traje kada mu popuštate i naučite ga obrazac da se tako dolazi do cilja. Onda će on tako naučiti lekciju i to će i raditi. Tako to izgleda iz perspektive djeteta.
Iz perspektive roditelja to izgleda drugačije. Roditelji jedva čekaju da se dijete rodi i žele mu dati i omogućiti sve što ono želi nastojeći zadovoljiti dijete u svakom pogledu. No, djetetu ne treba udovoljavati potrebe za željama već potrebu za sigurnošću. Znači, da ćete biti uz njega kada mu to treba.
Često čujem roditelje koji kažnjavaju djecu rečenicom da će oni otići od djeteta ako će se tako ponašati. Tako aktivirate okidač da ste otišli kao u vrijeme poroda te se kod djeteta javlja ponovno strah od vašeg gubitka. Gubi sigurnost i pojačavaju se raznorazni strahovi. Naročito jer vi i odlazite – na posao, ili u nabavke ili negdje gdje djetetu ne kažete kuda idete. On takvo vaše ponašanje detektira kao odlazak. Vi možda znate da ćete se vratiti no, dijete ne zna. Nije sigurno. Njegova osnovna potreba za sigurnošću je uljuljkana i zato dijete divlja ili plače već ovisno kako mu je lakše.
Jasno mi je da vi morate otići na posao, no za dijete je važno da mu danima ranije objašnjavate gdje idete, koliko ostajete, što tamo radite, možda da ga vodite tamo i pokažete gdje ste (ako je izvedivo), uglavnom ovu priču trebate djetetu pričati sve dok je on ne počne ponavljati i govoriti kuda vi idete. Tek tada je dijete svladalo gradivo. Kada samo počinje ponavljati vašu priču. Tako će samo sebe uvjeravati da ćete se vratiti.
Vaš je zadatak kao roditelja da djetetu uvijek i uvijek dajete sigurnost. Djetetu sigurnost znači ljubav. U suprotnom, gubitak sigurnosti je strah.
Bez obzira na dob djeteta, ova životno važna potreba je djetetu znak da ga volite. Pa čak i u pubertetu. Još uvijek je sigurnost na prvom mjestu, no tada će vam dijete govoriti da ga ne volite, a iza svega je sigurnost.
Stoga, što god da činite ili koje god poteze da vučete, pitajte se jeste li zadovoljili djetetovu potrebu za sigurnošću. To je prvo i osnovno. Ako niste, znači da je dijete u strahu. Što više ga držite u strahu, to će ono imati raznorazne probleme (mokrenje u krevet, strah od mraka, spavanje s nekim a ne samostalno, boravak uvijek uz nekog, česti plačevi i ispadi, okretanje ovisnostima i slično). Sve ima osnovni uzrok u nedostatku sigurnosti.
Prvo je naučilo u maternici da je majka uvijek uz njega, a onda odjednom ga privikavate da bude bez vas a ono želi vas. Vaš je zadatak da mu pričate unaprijed ono što ga čeka. Uzmite više dana prije nego li se dogodi događaj. Mjesecima prije pričajte o jaslicama, o tome da ćete ići na posao, o tome da će ostajati bez vas u vrtiću. I svaki put obavezno završite onom Schwarzeneggerovom ‘I’ll be back!’ ili vratit ću se i to zato što te volim, što ne mogu bez tebe, što si mi sve na svijetu i slično.
Uvjerite ga da jeste i ponašajte se tako. Ne podrazumijevajte da to dijete zna samo od sebe jer ne zna. Uvjeravajte ga sve dok samo ne počinje svojom pričom uvjeravati sebe, a i tada mu govorite da ga volite i ne možete bez njega.
Imajte na umu da je davanje sigurnosti djetetu kao čovjeku zrak, kao ribi voda, kao autu benzin – potreba svih potreba koju treba maksimalno zadovoljiti i još nakon toga provjeriti je li dijete shvatilo.
Nadam se da će vam sve ovo koristiti da shvatite važnost osjećaja sigurnosti. Shvatite li ovo i uskladite svoja ponašanja i djelovanja prema djetetu tako da mu pružite sigurnost, sigurna sam da ćete imati predivno djetinjstvo s djetetom bez puno ispada. A svaki ispad bit će samo znak da mu niste zadovoljili osnovnu potrebu te se uskladite i dajte mu je. Sigurnost je djetetu ljubav. Ne zaboravite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.