Poznajete li neko dijete za koje kažu da se previše druži s odraslima i da djeluje preodraslo? Ima li netko takav u vašoj blizini? Kakva su zapravo ta ‘preodrasla’ djeca i koji je problem u tome? Razgovaraju kao odrasli, ponašaju se poput odraslih, koriste termine poput odraslih, nekako su odgovorna i savjesna, češće su u društvu odraslih, radije se druže s odraslima nego s vršnjacima.
Što je točno loše u tome? To što nisu kao druga djeca? To vam smeta? Je li loše biti ‘preodrasli’ za svoje doba starosti? Što je točno tu loše? I je li baš svako preodraslo dijete u problemu? Kako to da mi automatizmom stavljamo negativnu konotaciju? Nismo ni promislili kome to šteti i šteti li uopće. No, naš je zaključak da je to loše. Za koga?
Što je s onom suprotnom djecom koja nisu dozrela svojoj dobi, koja su nedorasla, koja su emotivno nezrela, koja su fizički slabija od vršnjaka? Koja se ne ponašaju poput vršnjaka već nekako nedoraslo? Je li i to loše? Za koga točno? I po čemu točno? Tko to treba odrediti što je loše a što dobro za naše vlastito dijete? Drugi, okolina, rodbina, mi sami, stručnjaci ili mediji? Tko nam govori što je normalno a što nije? Što ako vi dijete tretirate kao da je ispod svojeg nivoa a zapravo dijete može puno, puno više?
Primjer! Tko je taj koji vozi dijete svaki dan u školu i to po mogućnosti do samog ulaza u školu jer smatrate da dijete – ŠTO TOČNO? ‘Ne može naći ulaz u školu’, ‘Zalutat će’, ‘Netko će mu nešto napraviti’ ili ipak smatrate da vaše dijete nije sposobno samo otići do škole?
Je li to odgoj iz ljubavi ili iz straha? Iz straha tretirate dijete kao da je nesposobno i to radite iz dana u dan dok se ne stvori navika. Dobra ili loša navika? Je li za dijete to zdravo i korisno? Koliko vi zapravo ovakvim postupkom ukazujete djetetu (ne)povjerenja?
Što je s roditeljima koji tretiraju djecu kao da si ne mogu zapamtiti domaću zadaću pa svakodnevno provjeravate kod roditelja vršnjaka iz razreda? Je li dijete doista nesposobno zapamtiti ili ga vi tako tretirate?
Ako želimo da dijete nešto nauči, potrebno je 2 mjeseca svakodnevnog ponavljanja nekih aktivnosti kako bi ih svladao i one postale navika. Dajte djetetu 2 mjeseca vremena da nauči pamtiti što ima za zadaću. Naučite ga da sam bude odgovoran za zadaću. To znači da treba naučiti neki način na koji će je označiti i obilježiti i tako trenirati sebe 2 mjeseca i vjerujte da će većini djece trebati i manje.
No, ako vi tretirate dijete kao da je glupo i ono to ne može, dogodit će se upravo to. Neće se truditi pamtiti niti će naučiti a niti će nešto što se ne prakticira postati navika.
Za sve u životu nam je potrebno određeno vrijeme kako bismo svladali proces. Dajte djetetu vremena! Za sve u životu nam je potrebna vjera da ćemo uspjeti. Vjerujte u dijete i razvijajte mu vjeru u sebe!
Za sve u životu postoje usponi i padovi. Naučite dijete ustajati nakon padova!
Za sve u životu trebamo barem jednu osobu koja vjeruje u nas. Budite VI ta osoba koja vjeruje u dijete!
Za sve u životu se osjećamo bolje ako nas drugi ne tretiraju kao da nešto ne znamo, kao da nikada nećemo naučiti ili kao da je bolje da oni to odrade za nas.
Stoga, vi kao roditelj ne radite umjesto djeteta već mu stvarajte osjećaj da će naučiti s vremenom te tretirajte dijete kao da ono to može, jer može!
Budite ti koji je uvijek uz dijete u ljubavi. Izbjegavajte strah. Dijete osjeti vašu brigu i strah i preuzme ga te vas počne uvjeravati kako se boji ići sam u školu pa se vaša vožnja nastavlja unedogled. Tko je počeo? Vi sa svojim strahom koji ste projicirali na dijete a ono ga se sada ne zna samo osloboditi.
Vjerujte u dijete da može zapamtiti što je za zadaću. Pohvaljujte svaki njegov uspjeh a za neuspjehe pokušajte ga motivirati da se sam snađe i pita nekog. Tako na duže staze odgajate odgovorno dijete koje će se snaći u životu.
Znam da se iza odgoja roditelja krije najbolja namjera, no i put do pakla je popločen najboljima namjerama te je dobro s vremena na vrijeme ispitati svoje postupke, analizirati postupke djeteta i vidjeti je li to dobro ili postoji nešto još i bolje.
Na mojem cjelodnevnom seminaru ‘Roditelj za 5’ protresamo vaše postupke, vaše namjere, vaše odgojne metode i nakon jednog dana shvatite što vam je korisno a što više nije. Naučite novo i olakšate u daljnjem postupanju prema djetetu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.
