Snaga glasa Elizabete Toplek nebrojeno je puta ponijela ljepotu međimurske pjesme diljem Lijepe Naše, ali i u nizu evropskih zemalja. Pjesme su satkane nitima povijesti, tradicije, kulture, ljudskih sudbina, značajnih životnih trenutaka, ljubavi, a nerijetko nostalgije i tuge.
Za nju su svi nastupi bili značajni, sva putovanja zanimljiva i lijepa, sva druženja neponovljiva. Nekoliko tisuća nastupa, a možda i više. S posebnom je radošću ispričala o svojem prvom javnom nastupu u donjodubravskom Majalijušu. Zatim je usporedila dva nastupa. Taj, na seoskoj lokaciji koja je bila određena za seoske prvomajske proslave i dalekim putovanjem u Švedsku koje ju je dovelo u veliku jednu od najljepših evropskih dvorana, osamdeset godina kasnije.
Majalijuš je bio veliki prostor blizu donjodubravskog mosta, ograđen visokim zelenilom i drvećem, te velikom drvenom pozornicom u sredini. Tu su se održavale tradicionalne svibanjske priredbe i pučke igre koje su okupljale masu ljudi.
Elizabeta je pohađala drugi razred osnovne škole i samo je tjedan dana prije Prvog svibnja, pod budnim okom učiteljice Vlatke, dobro uvježbala pjesmicu koju će otpjevati na majalijuškoj pozornici. Vlatka ju je voljela jer je bila dijete vrlo sigurno u sebe, tako da u izboru nikada nije mogla pogriješiti. Njezin zvonki glas bio je neupitan, pa je učiteljica, razmišljajući o programu bilo koje priredbe uvijek mogla na nju računati. U selu je tada živjelo dvostruko više ljudi nego danas i takvi blagdanski dani bili su, osim priredbe, bili krcati popratnim sadržajima, igrama, svirkom, općenarodnom veselicom.
Sve je vrvilo od ljudi, oko pozornice svi su se gurali, jer priredbe su bile puku vrlo zanimljive, a i pročulo se da će Lizika zapjevati, nakon što je i Vlatka Mačeka dočekala pjesmom dobrodošlice.
Stala je na pozornicu, zastor sašiven od ponjave se otvorio, a ona, od silne treme zbog velikog broja ljudi, udri u plač. Pogledom je tražila svoju učiteljicu, ali nije ju mogla pronaći. Ona bi je zasigurno nekom gestom ohrabrila i podržala da otpjeva svoju pjesmu. Tako je svoj prvi javni nastup pred ljudima obilno zalila suzama.
SUZE U MAJALIJUŠU I SUZE U TUĐINI
Suze su joj potekle i u trenutku kad je zapjevala na pozornici jedne od najljepših koncertnih dvorana u Evropi, u Goteborgu, na 22. Smotri hrvatske kulture u Švedskoj. Publika u prepunoj dvorani je utihnula kad se iz njezinog grla zaorila međimurska pjesma. Suze su joj potekle, a i svima nama koji smo bili tamo, jer smo znali što se događa u srcima Hrvata kad im u daleki svijet doneseš dašak domovine.
Gledala je te ljude i kao da je gledala pred sobom film u kojem ljudi sa koferima i torbama, kao nekad u njezinom djetinjstvu, u daleki svijet odlaze. Odlaze susjedovi dečki, dečki iz tamo neke druge, pete, devete ulice u mjestu. U tom svom filmu i pjesmi vidjela je i čula glasove ljudi iz nekih drugih međimurskih i podravskih sela, jer pričalo se i bez telefona, čulo na daleko. Ljudi odlaze… zašto odlaze, pitala se kao dijete.
U rodnim kućama ostala je bol i praznina. Razilazila su se braća i sestre. Vidjela je u očima ljudi tu bol kad je pjevala Međimurcima i svima u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Švicarskoj… i na brojnim drugim gostovanjima.
Gostoljubivost kojom su donjodubravski umjetnici, članovi Kulturno – umjetničog društva Seljačka sloga, čiji je Elizabeta Toplek bila član od prvog do zadnjeg njezinog dana, dočekani i ugošćeni od Hrvata koji u Goteborgu žive i rade, zauvijek će svima ostati u sjećanju.
Posebno će im ostati u sjećanju neke riječi koje su od nje čuli. Jer, ona je govorila međimurskim dijalektom kakvim se govori jedino u Donjoj Dubravi.
Tam de se Mura steče v Dravu, de splavar sedi na splavu, de se dobravski zlatari kre Vincijevoga meljina s čonom navažaju, de se na bentu dečki z deklami shađaju. De retke ftice rano v jutro popevlju, de majčica mljeko v štubelj devlju, de se z Babinoga kota bljesiče, a unda jako dešč curi… zato dok odijete v beli svet, rekla je, zato vas… srce bolji…
>>> TETA LIZA Legenda i čuvarica izvorne međimurske pjesme
>>> ŽIVOT TETE LIZE (2) Nečem hmrti na kvartelju
>>> ŽIVOT TETE LIZE (3) Dvesto zlatarski čoni
>>> ŽIVOT TETE LIZE (4) Gospodine, molim dinar
>>> ŽIVOT TETE LIZE (5) Pjesma svakodnevnog življenja
>>> ŽIVOT TETE LIZE (6) Nečem nikakvu pevačicu!
>>> ŽIVOT TETE LIZE (7) Dravski vodenjaki
>>> ŽIVOT TETE LIZE (8) Svati bodo na Valentinovo!
>>> ŽIVOT TETE LIZE (9) Veseli svati se nedaju dimo
>>> ŽIVOT TETE LIZE (10) Materina molba
>>> ŽIVOT TETE LIZE (11) Starijapa Joži – mamina herbija
>>> ŽIVOT TETE LIZE (12) Reči su veter, Jano