Greške u odgoju događju se i ‘najboljim’ roditeljima, ali to ne znači da se krive reakcije trebaju događati često. Od popuštanja pred zahtjevima i molbama najmlađih – i najslađih – do iskušenja da dobiju po guzi, ovo su greške u odgoju koje uvijek izbjegavajte, ako želite naučiti dijete kako da kontrolira svoje ponašanje:
1. Nemojte dopustiti da jedan roditelj uvijek ‘negativac’
Lako je upasti u uzorak ostavljanja mame – ili onoga tko provodi više vremena s djetetom – da uvijek bude zadužena za disciplinu. Neki roditelji čak dolaze u iskušenje da kažu :”Čekaj da ti tata/mama dođe kući!” kako bi izbjegli discipliniranje djeteta. Ali, dopuštanje da jedan roditelj uvijek bude negativac, remeti obiteljsku ravnotežu. Naravno da će dijete, kojeg samo jedan roditelj kažnjava, početi to roditelju zamjerati, gravitirajući prema drugom kao “zabavnom”. Dijete bi trebalo vidjeti oba roditelja i kao odgojitelje i kao roditelje pune ljubavi.
2. Nemojte potkopavati autoritet drugog roditelja
Ako jedan roditelj odredi kaznu, drugi roditelj ga mora podržati, čak i ako se ne slaže s tim – u razumnom okviru, naravno. Ako smatrate kaznu neprimjerenom i štetnom, smijete razgovarati o tome zašto se ne slažete s njom – ali daleko od dječjih ušiju. Pred djetetom morate stajati ujedinjeni. Vaše dijete treba znati da, ako mama odredi kaznu, ne može pobjeći kod tate da je smanji ili makne.
3. Ne popuštajte pred dječjim zahtjevima
Kad vaše dijete ima ispad bijesa na podu dućana, jednostavnije je dati mu čokoladicu ili lizalicu da se smiri. Ali, kako dijete raste, brzo će naučiti da mama i tata pozitivno reagiraju (tako oni to vide) na loše ponašanje. Tad će imati ispad bijesa svaki put kad nešto želi jer će to povezati s dobivanjem onoga što želi. Teško je ostati nepokolebljiv, ali je važno postaviti pravila i pridržavati ih se.
4. Ne kažnjavajte kad je dovoljno upozorenje
Neka ponašanja zahtijevaju trenutnu akciju i reakciju. Ako vas vaše dijete udari, posljedica treba biti trenutna. No ako skače po namještaju – i ne zna da je to protivno pravilima – upozorite ga.
5. Nemojte zaboraviti koristiti disciplinu kao alat za podučavanje
Što dobro izlazi iz kazni, ako vaše dijete ne razumije zašto je kažnjeno? Ako vaše dijete ugrize drugo dijete, posjednite ga i pomognite mu da shvati da to boli drugu osobu, i fizički i emocionalno. Ako uzme neku igračku drugom djetetu knjigu, vrijeme je za lekciju o tome zašto je pogrešno uzeti stvari koje nisu naše. Tek tada trebate disciplinirati svoje dijete, tako da razumije da su posljedice njegovih djela ono što je dovelo do kazne.
6. Nemojte izgubiti živce i strpljenje
Učinite sve što je potrebno da biste ostali smireni (ponekad je lakše reći nego učiniti), kad vidite da dijete iskušava granice. Kad ste ljuti, vjerojatno ćete se derati glasnije nego što želite i reći stvari koje nisu prikladne. Probajte se smiriti kako bi ‘hladne glave’ riješili situaciju.
7. Nemojte koristiti prazne prijetnje
Isto kao i popuštanje pred zahtjevima, i prazne prijetnje uče dijete da ne mislite ono što kažete. Ako kažete djetetu da, ako još jednom vrisne, napuštate knjižnicu i idete kući, ali mu onda dozvolite da pogleda još par knjiga nakon još nekoliko krikova, što to poručuje djetetu? Vaše dijete će brzo naučiti prepoznati mislite li ono što kažete. Dakle, prije nego zaprijetite, razmislite jeste li ju spremni i provesti.
8. Nikad, ali nikad, ne koristite fizičko kažnjavanje
Nekad omiljena odgojna mjera roditelja, fizičko kažnjavanje radi više štete nego koristi. Potkopava djetetovo povjerenje i može dovesti do povećane agresije. Lupanje po guzi ne uči dijete ništa, osim da se problemi mogu riješiti lupanjem i agresijom. Brojna istraživanje dosljedno dokazuju da tjelesno kažnjavanje nema pozitivnog učinka na ponašanje djeteta – tako, zaista, sve to nanosi štetu djetetu bez razloga.