STARI DEČKO Časna je trudna?

Martinje vam je, ljudi moji, ostajlo na nami debeloga traga. Soseda Jana su si pokvarili ugleda jer su zišli jako znapak. Ja sem, vred ž njimi zišel jako, jako znapak i

moja sudbina je ve zanavek zapečačena. Bogu za plakati, pa kaj sem mu skrivil kaj me tak kažnjava, kak zadnjega hurmaka. Ivek je več berajt za dalje, zajahal je beciklina i več mu nega niti kraja niti konca.

Zmislite se, ne, da smo se za Martinje si tri pripili? No dobro, pripili rečeno je mlačna voda. Bili smo pijani kak smuki, niti ne znam zakaj to tak ljudi veliju. De smo se zbudili sem otprilike povedal, a ve bi vam rekel ono kak je mojega života dokrajčilo i zapečatilo.

Vino kak vino, hrana duši, lek za srce i spiranje mozga, ja bi rajši da je mošt ostalo. Dok sem se pobral dimo z sosedovoga ganjka de sem zalutal kak čorava kokoš, odišel sem dimo. Otplazil sem dimo, kaj bo jasneše, jer sem doma opče ne videl, nego sem nazaj zarajzal k sosedi Jani. Valjda sem več, Bogek dragi i predragi tam kak domaj, nebi znal pravzapraf reči.

Nesem vam ja niti znal da sem si, onak pijan, legel kre sosede Jane, kaj vam ja znam kam su mi stale noge, de su mi bile roke, samo znam da sem v kompletu z glavom bil v kmici.

Da je bar sosed Jandraš problem v celi priči bilo bi umtik za zabiti i idemo dalje. Drugo jutro je išel po kruha i rekel da se vojniki po noči skup spravljaju i da ne zna de bi znalo počiti.

Dobro v celi stvari je to kaj su nakon njegve priče žene baš ne vupale vun i se se pomali slegnulo. E, ve. Ve vam moram povedati zakaj je moja sudba zapečačena.

Niti sam ne znam otkot da počnem. Ja sem se dovlekel do sosede Jane i splazil na kauč komaj i pomali. I osetim ja nekaj mefkoga, probam z rokom, mefko, probam dalje, mefko, se mefko. Unda sem napetal nosa i prst mi je prepal nekam, ne znam kam. Premislil sem si, pak to su zobi spod nosa. Unda su soseda Jana zakmečalji

– Proteza… zginula mi je proteza!
To je zadnje kaj sem čul i zaspal, jer dalje sem ne znal zase.

Drugo jutro sem bil se zvun sebe, soseda Jana su bili naslonjeni na laket nad velikem lončekom črne kave. Nesu zdigali glavu, niti kaj govorili.

– Soseda Jana, nigdar več nam pil. Tak jako nigdar makar se celi regement Martini narodilo, pričeščalo, ženilo i hmiralo. Kakve grde senje sem senjal. I v ratu sem bil.

Veliju da je ne dobro pak vam niti ne vupam povedati. Senjal sem da vam je proteza pala i da ju je dvajsti vojniki iskalo. Vidim, celi ste i donekle dobro. O, jagnjeda ti najdeblješega, rekli bi moj starijapa Gusti. Za protezu je ne dobro senjati. Niti za zobe. Soseda Jana, vatu fljučkam. Mi date malo vode? Koljena su mi kak frljki na lojtri, drfčem kak šiba na vodi.

– Soseda Jana, kaj vam je ne dobro? Idem unda dimu. Jako sem slab.

– Purger, moram ti nekaj povedati. Nekaj strašnoga.

Vu tem času je doletel Ivek, čula su se potna vrata, becikljin kak je zružil, vrata v ganjku i jako je jako pokočil.

Dobro jutro – zapuhani je širom otprel kuhinjska vrata. – Imam vesti, važno je za se. Za obedva, no, za mene malo menje.

– Sedi si i zapri lampu – zagermelji su soseda Jana.

Nek me strela fčehne ako sem kaj razmel od sega toga. Gledel sem jenoga, drugoga, nekaj se tu kuhalo.

– Ve pak mi je dosta, da čujem kaj mi imate za reči, kaj sem naprajil dok sem bil pijan, ha? Ivek? Soseda Jana?

– Nikaj. To bo i najvekši problem, kaj si ne nikaj naprajil.

– Soseda Jana, ne mora značiti. Ako ga ima rada, se se bo jako lepo rezjasnilo. A de ste vi bili dok je došla i otprela vrata?- pital je Ivek.

– Pod njim z jenom nogom i ne znam kak još smo ležali. Glava mi je bila kak škaf.

– Meni je nikaj ne jasno, soseda Jana. Što je došel, kak se to obedva deržite, kak posrani golobi.

– Pajdaš, Veronika je bila tu. Iskala te – obedva su me gledali kak telčeki, reširili su joči.

Ve… ve…ve… Veronika ? ? Soseda Jana, prosim malo vodu – svet mi se zrušil

Ivek je skočil i prvo se prijel za flašu z žganicom, ali ju je pustil nazaj na stol čim je videl kak su ga soseda Jana pogledali. Unda se stal i z vedrice zagrabil vodu. Soseda Jana imaju šahta i gradsku vodu, ali za gušt si ju pumpaju s pumpe.

– Naj se nikaj sekerati – brzo je rekel Ivek – Ako bo kaj rekla, reči ji…Nečeš ti, hoče druge tri. Tak bi ti ja savetuval, pak ne živimo kak naši pra, pra, pra…

– Dosta!! Ve je stvarno dosta! Soseda Jana, kaj se dogodilo? Očem se od… a do… ž kaj mi sprepovedate ili bom rekel zanavek zbogom. Ste me dobro čuli? Razmeli?

– Idem ja dimo, ve sem se zmislil da sem juhu del kuhat, se bo po šporhetu. – Ivek se stal i krenul k vratom.

– Sedi si samo, nedeš nikam – stiskal sem zobe. – Soseda Jana?

– Gle, ja sem nikaj ne kriva… baš nikaj. Stvarno tak mislim.

– Dalje?

– Znaš dok smo pijani zaspali pri meni? – oglasili su se soseda Jana pomali – V jutro, nešto je pokočil po kuhinjski vrati. Ja sem ne čula. Ti si spal kak gljuha svinja. I hrkal si. Vrata su se otprela. Otprela sem jeno joko.

– Dobro jutro – rekla je Veronika.

Smrklo mi se, ljudi moji.

– Vidim nešto ste slavili? Možda Martina? Ili se nešto drugo događa?

– Prignula se i zela je moju protezu koju sem zgubila dok je bila kmica – dodala je soseda Jana – Dela ju je na stol.

– Nema smisla nakon ovoga što vidim. A tako je bilo, tako je bilo važno da ga nađem. Zaista nema smisla. Zbogom. – rekla je mlada žena i brzo odišla.

Nakon ovoga ostal sem bez reči i celi svet mi se vrušil. Veronika me vidla kak spim kre sosede Jane, zdigla njim je protezu, tako reči, vidla je se kaj je trebala videti. Dobro kaj sem sedel, jer je Ivek se nadovezal.

– Naj me krivo razmeti, ja mam idem dimo, juha mi se kuha, samo dok ti nekaj rečem.

– Kaj? Reči kaj god očeš, ne zanima me.

– Pajdaš, trgofka Štefica me nekaj pitala dok sem došel po kruha.

– Kaj te pitala?

– Rekla mi je… ti bi to mogel najbolje znati… ne me briga, ali sejeno… Da se bo rodil Purgerof fačuk? Je dekla več fanj debela!

Ne znam, ljudi moji, kaj je dalje bilo, onesvestil sem se…

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije