Sasvim je normalno i ljudski imati u svojoj škrinjici uspomena neku svoju bivšu i nepreboljenu ljubav, a biti u braku.
Svakodnevica čini svoje i naravno da će se emocije pritajiti, a srce prihvatiti ljubav koja je uslijedila, osoba koja je uz nas, a nerijetko se, u nekim trenucima prisjetimo svoje stare ljubavi.
Razlikuju se one po tome jesu li bile konzumirane ili platonske, ali nikako ne možemo odrediti snagu neke naše ljubavi sve dotle, dok nas život ne stavi na kušnju, i pored partnera usadi želju, da bismo se sa nekad dragom i voljenom osobom mogli zbližiti.
Posebno, ako nam ljubav nije popunila one praznine koje smo u braku ili dužoj vezi svesrdno očekivali i priželjkivali.
Prevariti partnera ili ne?
Vjerujem da su se mnogi našli pred zidom, ali svaka nevjera nije jednaka, neka je čak besmislena. Ona prava nevjera, koju si nikad ne bismo oprostili, je ona koju nam život servira, nepreboljenu ili prvu ljubav, ili čak novu, onu iz snova, ponovo dovodi u naš život.
Do tada smo vjerojatno poradili na sebi, ipak godine čine svoje, ali naravno da ćemo odvagnuti sve okolnosti i u najboljoj namjeri pokušati se oduprijeti nečemu što može uzdrmati ne samo naš život, već i život jedne ili više obitelji.
Jer, dvosjekli mač nas može stajati naše naivnosti i sigurnosti koju smo stvorili do tada. Većina partnera dala bi ruku u vatru da ih njihov partner ili partnerica nikad ne bi prevarila.
O, kako je to ludo uvjerenje.
Ruku na srce, koliko je ljudi u vezama, bračnim ili izvanbračnim, koji nisu pokušali popuniti praznine svoje emotivne prirode, a imali su za to priliku i želju?
Jesu li si godinama kasnije, u nekim teškim i ispraznim trenucima to oprostili?
Nisu.
Avanturizam isključujem kao dio svojega razmišljanja, iako je upravo avanturizam zamka za naivne i kasnije uništene postojane veze i brakove.
Kao spisateljica svoje sam brojne priče temeljila na istinitim životnim detaljima. Proživjela život među ljudima koji su me vodili kroz puteljke i puteve svojih životnih priča. Bila sam junakinja i svojih nezaboravnih priča. Sve ono što mogu reći je…
Ako svojom nevjerom upoznamo jaču ljubav nego smo imali do tada, ako se zbližimo sa nekadašnjom ljubavi, ako otkrijemo pored nekog, bisere za koje nismo znali da postoje, ako neko naše prijateljstvo preraste u ljubav, ako nam se desi ljubav za jednu noć.
Ako nam se dese varijante vječnih ljubavnika i svaka nek bude različita, ne srljati! Ali ne niti odbaciti!
Ne povrijediti one koje volimo, dati si vremena da se kockice i same poslože pa se možda baš pred nama zaustavi šestica. Prevara u ljubavi nije bezazlena stvar. Ona je dio života i dostojanstva, prevara ili preljub je varka čovječanstva.
S druge strane, kad se traperice života i zajedničkoga kreveta izližu, pronaći oazu u kojoj možemo svoj smisao postojanja obnoviti kao kiša pregorenu livadu dovodi nas u stanje u kojem ima kerozina za let kroz prepreke života.
U svakoj ljubavi, sve ono lijepo, vrijedilo je kad smo posegnuli za trenutkom koji će nas promijeniti kao osobu. Ispuniti nadom, naoružati radošću i učiniti sretnim ili sretnom.
Zato, preljub nije za svakoga. On je izazov u početku, strast dok traje, a pretvara se u novi i drugačiji život s kojim se treba znati nositi.
