Kod nas se uvriježio patrijarhalni mentalitet u odgoju. I to do te mjere da nismo ni svjesni da može i drugačije, a može.
Držimo do tradicije važnosti muškog roda, naročito kada se donose odluke. Za sve važno u obitelji, pita se oca, on mora amenovati, njegova mora biti zadnja.
Tu i tamo se nađe ponešto sitno što majka sakrije od oca, jer je odlučila sama, no tada se loše osjeća jer skriva tajnu. Samim time umanjuje svoju vrijednosti i djeci daje do znanja da se za važne stvari obraćaju ocu.
Još uvijek su obitelji ponosne kada se prvo rodi muško. Ako ima više kćeri, ide se na muško. I možda se sve to prepričava kao šala, ali u svakoj šali ima i trunčica istine.
Kako ima dosta razvoda, te majke žive same s djecom, u tim obiteljima se nastavlja nepisana ‘tradicija’ da najstariji član obitelji donosi odluke. U ovom slučaju – majka. I opet se poručuje najmlađima da oni ne vrijede toliko koliko najstariji. Jednom hoće, doći će njihovo vrijeme kada budu najstariji.
Ako za sve odluke pitamo oca, ili majku, kako će ostali članovi osjećati da išta vrijede? Koje su to odluke koje će oni smjeti donositi? Ako nisu bitne, znači li to da ni oni nisu bitni. Što je uopće loše u tome?
Poštovanje ide onom kojeg se posljednjeg pita. Ili je to možda strahopoštovanje. Ukorijenjeno u našoj tradiciji, godinama se ponašamo ovako, odgajani smo u tome i ne vidimo ništa loše u tome.
Sagledajmo novu perspektivu.
Što bi se dogodilo kada biste barem povremeno pitali sve članove obitelji što oni misle o onome što je predmet vaše diskusije? Ako imate diskusiju o tome kuda ćete na ljetovanje, zašto ne bi svaki član obitelji iznio svoje mišljenje i argumente o tome kuda ćete ići, svoju perspektivu i stavove zašto misli da biste trebali tamo. Ovo je kao na nekom službenom sastanku na kojem svatko ima jednako pravo iznijeti svoje mišljenje, argumentirati ga a ostali ga uvažavaju.
Sigurna sam da biste na svim sastancima s poznatim i nepoznatim ljudima, djelovali uljudno, slušajući tuđe mišljenje, argumente i stavove, razmišljajući o njima, uvažavajući ih a ponekad možda njihov način razmišljanja vama otvori novu perspektivu kojom promijenite svoje mišljenje.
Ako ovo radite s ne baš bliskim ljudima, što vas prijeći da s jednakim poštovanjem tretirate svoje članove obitelji. Zašto ne biste i njih saslušali?
Prilikom donošenja nekih odluka u obitelji, dobro je uključiti sve članove obitelji. Time pokazujete da ih poštujete, da vam je stalo do njihovog mišljenja, da želite čuti njihove stavove i argumente te smatrate da neke stvari zajednički odlučujete a neke odluke donosite obiteljski.
Što je prednost toga?
Svaki član obitelji ima pravo iznijeti svoj stav i ne osjeća se u obitelji manje vrijednim. Vi ćete u takvim situacijama najviše upoznati svoju obitelj, način na koji razmišljaju, širinu kojom doživljavaju život, znat ćete tko je najslabija karika obitelji a tko najjača, u smislu tko razmišlja svojom glavom a tko izbjegava donošenje odluka.
Još jedna prednost ovakvog načina odlučivanja je da će jednog dana i najmlađi članovi prilikom njima važnih situacija, tražiti zajedničku diskusiju te će povezanost obitelji biti jača i čvršća. Razvija se međusobno poštovanje.
Nema skrivanja od tate ili mame ili bilo kojeg člana obitelji zato što se svakog tretira s jednakim poštovanjem i vrednuje se svačije mišljenje. Kada samo jedan donosi odluku za sve, bit će odluka koje će mu se zatajiti. Na kraju krajeva, djeca moraju naučiti kako donositi odluke, pa je ovo jedan od načina koji će im koristiti.
Što je loše u tome da najmlađeg člana obitelji pitate kuda ćete na zajedničku večeru? On će se osjećati posebno zato što ste ga poslušali, a vama sigurno neće pasti ‘kruna s glava’ ako barem ovaj puta kao odrasli, najzreliji i najpametniji donesete odluku kuda ćete.
To su neke sitne situacije kojima pokazujemo poštovanje drugima. Djeca ih primjećuju i pamte. Važne su im. Uče iz toga.
Mi odrasli nismo ni svjesni svega toga samo zato što smo odgajani drugačije, nekako više u stilu da najstariji članovi donose odluke. Prošlo je to vrijeme, htjeli mi to priznati ili ne. Vrijeme je da mijenjamo sebe i prilagođavamo se onome što je danas.
Danas je doba kada život teče užurbano, dnevno se donosi mnogo važnih odluka i dobro je naučiti djecu kako se to radi, naučiti ih da budu sigurni u sebe, pokazati im poštovanje i vjeru u njih. Tako odgajate samopouzdano, sigurno mudro dijete.
A vi? Koju korist imate vi? Konačno možete olabaviti i ne preuzimati odgovornost samo i jedino na svoja leđa već je polako prebacivati na cijelu obitelj te tako rasteretiti sebe, a odgojiti odgovorno dijete.
Želim vam puno sreće u vježbanju nečeg novog.
Ako zapne, tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.
