Sigurna sam da su čak i vama velikima mrske zabrane. Zabrane nitko ne voli. Kada ti netko kaže da nešto ne smiješ, da nešto ne možeš ili da nešto ne bi trebao tada se tebi baš to hoće, treba i mora.
Naš um tako funkcionira. Zabrani mu nešto i on će baš na to i misliti.
Pokušajte sami!
Nemojte misliti na šarenog slona! Nemojte! Možete misliti na bilo što samo ne na šarenog slona.
I? Kako vam ide?
Nadam se da ne mislite na šarenog slona nego na nešto drugo.
Ma kakvi! Tako to ne ide!
Čim vam netko da neku zabranu, vi ćete svjesno ili nesvjesno pronalaziti načine kako da tu zabranu realizirate.
Ista stvar je i s djecom. Vi im nešto zabranite, naravno za njihovo najveće dobro, ali oni svejedno moraju to iskusiti. Što vi jače i više zabranjujete, to dijete jače želi to što mu se zabranjuje. Pronalazi načine kako da to ostvari, sa ili bez vašeg znanja.
Ako znate da naš um tako funkcionira, bez obzira na dob i bez obzira na to htjeli mi to ili ne, tada ćete izbjegavati djetetu davati zabrane. Barem ne u obliku zabrane.
Svaku zabranu vi možete ‘zapakirati’ da ona ne izgleda kao zabrana. Važno je samo znati kako je djetetu servirati da ona ne izgleda kao zabrana jer čim bude izručena kao da se nešto ne smije, tada će to dijete htjeti i željeti.
Zapravo naš mozak kao da ne registrira NE. Kao da ga ne čuje.
Pokušajte u Google tražilicu napisati bilo koji pojam koji pretražujete i ispred pojma napišite NE. Što ćete dobiti?
Google će vam ponuditi sve pojmove prema traženom pojmu. Ignorirat će NE. Kao da ga niste ni napisali. (Primjer – NE sunce, NE trava, NE auto – ponudit će vam sunce, travu, auto.)
Isto vam tako i naš mozak ne registrira NE. Što vi češće djetetu spominjete da nešto nije za njega, da to ne smije – gotovo! Kao da programirate dijete da to želi sve više i jače.
Što zapravo donose zabrane?
Donose to da dijete želi upravo to što ne smije.
Što ste vi kao roditelj time postigli? – Baš ništa.
Stoga, imajući na umu sve ovo, pokušajte pronaći bilo koje druge načine komunikacije i dogovora s djetetom te tako utjecati na dijete. Zabrane imaju kontraefekt i vašeg utjecaja na dijete nema. Iluzija je da postižete nešto njima jer će dijete prije ili kasnije, sa ili bez vašeg znanja sebi priuštiti upravo ono što ste vi zabranili.
No, ima drugih načina i metoda koje su puno efikasnije iako u startu iziskuju više energije, barem tako izgleda, ali na duge staze su efikasnije.
Uvjeravanje, objašnjavanje, razgovor, rasprava, umoljavanje, uvjetovanje, dogovor… Primjećujete da su sve manje-više neka vrsta dvosmjerne komunikacije.
Zabrana nije dvosmjerna komunikacija već više jednosmjerna. Ja tako kažem a ti moraš poslušati. Takve metode se uvijek prve prekrše. Iako u startu izgleda da su najbrže, na duže staze se ne izvršavaju ni u najmanjem postotku. Dio su strahovlade.
Odgoj i roditeljska ljubav ne bi trebali biti dio strahovlade.
Ako su vas vaši roditelji odgajali zabranama i čini vam se da je to djelovalo, prisjetite se koliko vremena je trebalo od izricanja roditeljske zabrane do vaše realizacije iste. Gotovo svaku zabranu ste sigurno isprobali, prije ili kasnije.
Ne činite istu pogrešku sa svojim djetetom. Razgovarajte s djetetom o nečemu, poslušajte dijete i njegov način razmišljanja. To vam je prilika da vidite kako dijete razmišlja o toj temi. Prodiskutirajte i raspravite. Apelirajte više na dječje emocije i odgovornost. Usađujte djetetu osobnu odgovornost za svoje ponašanje. Neka shvati da će samo snositi posljedice svojeg ponašanja.
Na duže staze ćete ovim načinom postizati efektnije rezultate.
Svrha kazni je nešto sasvim drugo. One su tu kao i nagrada, samo kao posljedice dogovora koji je prije toga uslijedio. O tome nekom drugom prilikom.
Pozivam vas na predavanje za roditelje – ‘Dosljednost u odgoju’ u petak, 28. travnja od 19.30 do 21 sat u Čakovcu, stari Hrast.
Cijena je 100 kuna. Potrebno se prijaviti na mail ili telefon.
tel. 098/564-290
www.anitavadas.com
