Ne da su u planu, već dugovječno tradicionalno, spike o maturalci su u tijeku ili na pragu. Nije mala stvar završiti razred, osnovnu školu, rastajati se s prijateljima, razrednikom i kao ono, još jednim značajnim korakom u život, postajati stariji, zreliji, spreman za nove životne izazove. Svi smo mi odrastali, većina nas je prošla kroz to, tada vrlo izazovno i nesvakidašnje razdoblje života. Samo jednom si dijete, učenik, student…
Ali… jesu li bili tada, kao i sada, svi “putnici” svjesni da jedan “običan maturalac” zapravo čini spektar razmišljanja i zapravo jest sve većem broju roditelja velika obaveza i opterećenje, još jedna kap u moru financijskih neprospavanih noći i čak možda saznanja i priznanja da se mora priznati da spadaš među one koji će javno priznati da su već dugo… na samome dnu. Nekima pak je, veselje što se mogu… iskazati.
Sasvim sam slučajno naišla na jednu situaciju gdje se razglaba o tome, pa je ravnateljica jedne škole napomenula da se njihova putovanja kreću od tisuću i pol kuna bez naravno džeparca, onako skromno četiri do pet dana, dodatno još bar nekoliko stotina kuna za potrebne sitnice, od kupaćeg kostima na dalje. Džeparac je, kaže, osobna stvar učenika… Putovanju se svi vesele, a kao što je poznato, osnovnoškolci upoznaju isključivo domaće destinacije.
Znači, da bi dijete i njegovi roditelji “obavili” i tu, tako osebujnu i dugoočekivanu drevnu putujuću avanturu, koja ima za cilj razveseliti i zaokružiti u životu djeteta jedan značajni životni period, moraju izdvojiti od najmanje dvije tisuće kuna, pa do sedam i više, kod onih koji se tim putovanjem vrte oko punoljetnosti. Mogu li to bez problema? Ako mogu, super. Ako ne mogu, zašto ne mogu?
Neću ići u detalje, jer čemu oduzimati tu radost djeci? Ali… samo ću reći jednu stvar. Maturalac je lepeza osobnosti, druženja, kulture i uspomena… za učenika. Za roditelja je lepeza moći ili nemoći, ponosa, odricanja, iskrenosti i društva u kojem žive sa svojom djecom.
Ali, nemojmo komplicirati. Zašto bi nečije dijete bilo drugačije od ostale djece. Mislim, što se putovanja tiče?
Sve ostalo prije i nakon putovanja su nijanse. Samo što neke nijanse, bez problema probijaju zidove, a neke zauvijek ostaju između četiri zida.
