Rezidba voćaka predstavlja jedan od najvećih izazova u uzgoju voća, a posebno za hobi voćare čija proizvodnja se odvija u mješovitim ekstenzivnim voćnjacima. Za uspješno odrađen posao potrebno je mnogo znanja i iskustva, jer voćke koje uzgajamo za vlastite potrebe razlikuju se s obzirom na vrstu, sortu, bujnost, starost, a sve su to faktori koje moramo uvažiti prilikom rezidbe. Kako je riječ o vrlo kompleksnom zahvatu koji će odrediti tijek rasta i rodnosti u nadolazećoj vegetaciji, slijedi kroz nekoliko tjedana serija članaka o rezidbi voćaka.
Rezidba voćaka je pomotehnički zahvat kojim se odstranjuje jedan dio korijena ili krošnje. O rezidbi voćaka postoje brojni zapisi, a primjenjuje se otkada su se ljudi počeli sustavno baviti uzgojem voćnih vrsta. U početku je osnovni cilj rezidbe bio učiniti si plodove pristupačnijima, jer znamo da stabla koja se ne režu redovito imaju tendenciju rasta samo na vrhu i obodu krošnje dok niži dijelovi polako odumiru. Zajedno sa razvojem uzgojnih oblika razvijala se i tehnika rezidbe koju danas primjenjujemo kako bi postigli ravnotežu između rasta i rodnosti, osigurali prozračnost i osvjetljenost svih dijelova krošnje što će direkno utjecati na kvalitetu plodova i zdravstveno stanje voćke te doprinjeti izgledu same voćkice i okoline u kojoj se ona uzgaja.
Obilježja stabala koja se ne orezuju su sljedeća: odumiranje unutrašnjih dijelova krošnje, pomicanje rodnih elemenata na vrh i obod krošnje, alternativna rodnost (vrlo česta pojava naročito kod šljiva kada u jednoj godini voćka zametne velik broj plodova, a u sljedećoj godini urod može potpuno izostati), jača pojava gljivičnih oboljenja zbog slabije prozračnosti krošnje i dužeg zadržavanja vlage na lišću.
Za početak je potrebno razjasniti osnovne pojmove koji se koriste prilikom davanja preporuka za rezidbu.
Ukoliko odstranjujemo samo vršni dio izboja/grane, tada taj zahvat nazivamo prikraćivanje. Ako odstranjujemo čitav izboj/granu, tada taj zahvat nazivamo prorjeđivanje.
S obzirom na vrijeme rezidbe razlikujemo zimsku rezidbu i ljetnu rezidbu. Zimska rezidba (rezidba u suho) obavlja se u vrijeme mirovanja vegetacije od kasne jeseni do ranog proljeća sve dok se pupovi ne krenu otvarati. Ukoliko se radi o rezidbi nekoliko voćkica, preporučam da sa zimskom rezidbom pričekate sve dok ne prođe opasnost od niskih temperatura. Orezane voćke osjetljivije su na smrzavanje, a na mjestima reza dolazi do isušivanja. Ljetna rezidba (rezidba u zeleno) obavlja se u vrijeme vegetacije u više navrata, a osnovni cilj je nadopuniti učinke zimske rezidbe kako bi osigurali što kvalitetniji urod i bolje zametanje rodnih pupova za sljedeću sezonu.
S obzirom na životnu dob voćke, razlikujemo rezidbu mladih, rodnih i starih voćaka. Svrha rezidbe mladih tek posađenih sadnica (rezidba na oblik) je formiranje uzgojnog oblika koji će omogućiti dobru čvrstoću osnovnih skeletnih grana za nošenje budućih plodova. Rezidba na rod primjenjuje se kada voćka prorodi, a osnovni cilj je postići ravnotežu između rasta i rodnosti.Pomlađivanje je mjera koju koristimo kod starih stabala gdje se odstranjivanjem debljih grana nastoji potaknuti rast mladica iz spavajućih ili adventivnih pupova i tako na kratko vrijeme zaustaviti opadanje rodnosti.
Prema količini odstranjenog drva razlikujemo tri različita intenziteta rezidbe, a to su: slabi, srednji i jaki rez. Slabi rez primjenjuje se kod mlađih voćaka jer želimo obuzdati vegetativni rast i oslanjamo se na neke druge zahvate (povijanje grana, izolaciju vrha, pinciranje) kako bi ubrzali početak rodnosti. Srednji rez primjenjuje se kod voćaka u punoj rodnosti kako bi prorijedili suvišne izboje, ali i osigurali obnovu rodnog drva za sljedeću godinu. Kako opada rodnost i slabi vegetativni rast tako i pojačavamo intenzitet rezidbe, pa kod starijih izrođenih stabala primjenjujemo jaki rez.
Ne zaboravite da ostale savjete vezane uz uzgoj voća i povrća možete potražiti na Facebook stranici Voćkarica&Vrtlarica.