Neki ih obožavaju, a drugima se od njih diže kosa na glavi. Nerijetko i doslovno.
Riječ je o klaunovima, čestim gostima raznih zabava, najčešće dječjih rođendana, ali zašto neka djeca, a sve češće i odrasli, klaunove ne mogu vidjeti ni nacrtane?
Istraživanje provedeno u Engleskoj 2008. godine otkrilo je da jako mali broj djece zaista voli vidjeti klaunove. Osim toga, istraživanje je pokazalo i da uobičajeno uređenje dječjih bolnica s “veselim” klaunovima nerijetko može kod djece postići upravo suprotan efekt,odnosno, da se osjećaju još neugodnije za vrijeme liječenja.
Klaunovi su kroz povijest zabavljali bogate i moćne ljude, pojavljivali su se još u antičkom Egiptu, a prvi zapisi engleske riječi “clown” (klaun) datiraju iz 1500 -e kada je slavni Shakespeare upotrijebio tu riječ da opiše zabavljače.
Danas ih lako prepoznaju gotovo svi, i veliki i mali, s prepoznatljivim perikama, crvenim nosevima, i “oversize” odjećom i glomaznim cipelama i po nekoliko brojeva većim.
Rami Nader, kanadski je psiholog koji proučava zašto ljudi imaju fobiju od klaunova. Vjeruje kako je riječ o strahu koji nastaju zbog toga što su klaunovi prekriveni šminkom i imaju masku koja skriva tko se zapravo krije “iznutra”. Skriveni su nečiji osjećaji i identitet.
Klaunovi izgledaju sretno, ali jesu li zaista? Oni su glasni, nepredvidljivi i stalno vas navode da ih držite na oku kako ne bi napravili neku spačku koju su vam vjerojatno namijenili.
Hoćete li biti žrtva neke neumjesne podvale, ono je zbog čega većina ljudi ne voli klaunove, a maska po kojoj su tako prepoznatljivi, dodatno odbija ljude da u njihovom okruženju osjećaju neko povjerenje i mir.