Prije nekoliko dana dočekali smo i službeni početak jeseni. Za vrtlare i voćare to je najuzbudljivije doba godine kada se vrijedno ubiru plodovi vlastitog rada i spremaju za hladniji dio godine. Jedna od prvih asocijacija na jesen su zreli, raznobojni plodovi tikvi koji krase brojne vrtove i polja.
U različitim dijelovima Hrvatske nazivaju ih različitim imenima (bundeva, buča, tikvica, turkinja, pečenica, mirisača, cuka) koja ih ne razlikuju, pa se stječe pogrešan dojam da se radi o jednoj vrsti.
Tri su osnovne botaničke vrste iz roda Cucurbita koje se uzgajaju kao povrće, a razlikuju se prema obliku i građi lista, cvijeta, stapke, ploda i sjemena. Ono što je daleko važnije za hobi vrtlare je poznavanje razlika između optimalnog trenutka berbe, načina konzumacije i skladištenja. Ponekad se koriste i latinski nazivi vrsta kako ne bi došlo do zabune.
Zbog smanjenog izbora svježeg voća i povrća tijekom kasne jeseni i zime, tikve su idealna namirnica za spremanje raznovrsnih jela. Obiluju beta-karotenom koji doprinosi kvaliteti kose, kože i noktiju, kao i jačanju otpornosti organizma na sunčevo zračenje.
Kod obične tikve (Cucurbita pepo) koriste se samo mladi plodovi za pripremu jela. U tu grupu ubrajamo tikvice, patišone i buče. Zovemo ih i ljetne tikve jer se koriste za potrošnju u svježem stanju, a beru se sukcesivno kako plodovi dosižu željenu veličinu.
Patišoni ili zvjezdaste tikvice beru se vrlo mlade i mariniraju se slično kao krastavci. Buče se beru kada plod dosegne približno 2/3 pune veličine, a vanjska kora je mekana. Od njih se priprema poznati zagorski specijalitet “bučnica”. U ovom dijelu moram spomenuti i tikvu golicu koja je dobro poznata kultura u sjeverozapadnoj regiji. Sjemenke nemaju čvrstu ovojnu ljusku, a koriste se za proizvodnju bučinog ulja.
Plodovi tikvica beru se već 6 dana nakon oplodnje, a najčešći način pripreme je pohanje i pirjanje. Ukoliko nekoliko plodova preraste ciljanu veličinu moramo ih pobrati, jer će oni kočiti razvoj novih mladih plodova. Nije rijetkost da se u povoljnim uvijetima zametne puno plodova, ali to su već “slatke brige”.
Tikve pečenice (Cucurbita maxima) konzumiraju se u zimskom i proljetnom periodu kada je ograničen izbor svježeg voća i povrća. Najvažniji uvijet za dobro čuvanje je zrelost plodova. Stoga prilikom sjetve birajte ranije kultivare koji dozrijevaju 90 dana nakon sjetve. Beru se prije prvih mrazeva zajedno sa stapkom koja služi kao drška. Preporučam da ih dobro očistite od zemlje, odumrlog lišća i na par dana ostavite na toplom mjestu kako bi brže zarasla eventualna oštećenja.
U posljednje vrijeme jako su popularni kultivari Hokkaido i Kabocha, ali nikako ne smijemo zanemariti lokalne ekotipove. Uglavnom su to plodovi sive boje, glatke kore, okruglog ili okruglo sploštenog oblika, intenzivno žute boje mesa, težine od 3 do 8 kilograma. U donjem dijelu Međimurja zovemo ih turkinje, a tradicionalno se pripremaju za Badnjak isječene na kriške i pečene u pećnici.
Za muškatne tikve (Cucurbita moschata) vrijede slična pravila glede berbe i konzumacije plodova kao i za tikve pečenice. Razlikuju se od pečenica po kruškolikom obliku ploda. Boja ploda je krem bijela do žuta, a kora može biti glatka ili naborana.
Najpoznatiji predstavnik grupe muškatnih tikvi je Butternut. Meso ploda je intenzivno narančaste boje, a odlikuje ga sladak orašasti okus. Koristi se za pripremu krem juha, pirea, te za pripremu kolača i poslastica.
Tikve su prošle trnovit put od “hrane za svinje” do “kraljice jeseni”. Zato ove jeseni uživajte u njihovim raznovrsnim oblicima i bojama, te ih što češće koristite u pripremi ukusnih jela.
Ostale savjete vezane uz uzgoj voća i povrća potražite na Facebook stranici Voćkarica&Vrtlarica.