Na početku školske godine većina roditelja obavi kupnju i nabavku svega (ne)potrebnog za školu. Knjige, bilježnice, pernica, pribor za likovni, geometriju, odjeća, obuća, torba…
Ako je dijete preraslo garderobu, onda trebaju odjeća i obuća, oprema za tjelesni, nove tenisice, papuče, jakna. Ako je dijete pokidalo staru torbu, treba nova.
Ako nema stvari u kutiji za likovni, treba još i to. Nađe se tu svega i svačega. Blago djeci čiji roditelji ne forsiraju brendove. Blago njima!
Dogodi se, često puta da dijete pita može li vježbati u papučama za razred jer mu je mama kupila skupe tenisice pa se boji da ih ne ošteti.
Prije likovnog neka djeca pitaju skida li se boja s odjeće jer je ta odjeća jaaako skupa. Često liju suze za skupim izgubljenim pisaljkama, specijalnim pernicama i još kojekakvim brendiranim sitnicama skupim ko suho zlato.
Pitam vas, dragi roditelji – čemu sav taj bespotreban stres? Ne samo djeci, nego i vama.
Naravno da ćete i vi strahovati da dijete nešto ne zamrlja ili pokida jer dobro znate da ste puno platili. Znači, dupli stres. Čemu točno?
Jasno mi je da su nekada davno, naši djedovi i bake strahovali iz iste namjere ali drugog razloga. Tada NIJE bilo novaca za nešto drugo. Jedna ili dvije odjeće u posjedu je bilo sve što su imali.
Danas prosječno dijete ima preko desetak majica.
Pa kad imate za 10 skupih, kupite onda radije 20 jeftinih i neka dijete ne odrasta u stresu. Neka bezbrižno živi djetinjstvo znajući da stvari treba čuvati ali da su one tu da služe njemu a ne on njima.
Ne vidim smisla u tome da dijete od malih nogu strahuje kad živimo u dobu kad nije problem kupiti jeftiniju robicu a jednake kvalitete.
Djeca trebaju imati bezbrižno i sretno djetinjstvo. Trebaju se veseliti raznoraznim događajima. Trebaju biti mali istraživači koji će sa osmijehom na licu spoznati nešto novo kroz igru ne zamarajući se s poznatim brendovima i skupim stvarčicama.
Na vama je da im kao roditelji osigurate da se što češće smiju, da istražuju, da se raspituju, da spoznaju isprobavanjem, ali i da ih podučite da postoje stvari koje nam jesu potrebne ali i hrpa onih nepotrebnih bez kojih život ide dalje i koje najčešće stvaraju dodatan stres.
Život možemo učiniti jednostavnim i lijepim ali možemo ga i zakomlicirati sami sebi. Pokušajte barem ne prenositi na djecu onu ružnu i stresnu stranu života, koliko je god to moguće. Nekad je nužno, ali u većini situacija mi sami zakompliciramo potpuno (ne)potrebno.
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: anita@atmarama.org
www.anitavadas.wix.com/roditeljstvo
Edukacija j.d.o.o
