Posljednjih nekoliko tjedana puno sam pisala o sezonskom povrću i prehrani koja se temelji na lokalno proizvedenim sezonskim namirnicama. Dakako da najveću vrijednost ima voće i povrće koje sami proizvedemo što zbog terapeutskog učinka voćarenja/vrtlarenja koje podrazumijeva fizičku aktivnost na otvorenom, kao i zbog blagotvornog utjecaja konzumacije svježeg voća i povrća na ljudsko zdravlje. Još jedno u nizu trenutno aktualnog sezonskog povrća je paprika.
Paprika je visokovrijedna namirnica bogata vitaminima (C vitaminom i vitaminima B skupine) i mineralima (kalijem, fosforom i željezom), čija vrijednost najviše dolazi do izražaja kada se konzumira u svježem stanju pripremljena na salatu. Naravno, postoje i brojne druge mogućnosti pripreme kuhanjem ili pečenjem, kao i postupci konzerviranja, zamrzavanja, sušenja i mljevenja.
Osnovna odlika čili papričica je mnoštvo sitnih i vrlo ljutih plodova koji oblikom podsjećaju na feferone. Koriste se kao dodatak raznim jelima ili za pripremu ljutih umaka. Ja uzgajam čili papričice u posudi na balkonu čiji neobični plodovi osim što se koriste u kulinarstvu imaju i izuzetnu dekorativnu vrijednost.
U proizvodnji razlikujemo nekoliko tipova paprike, a dijelimo ih na krupnoplodne (babura, kapija, paradajz paprika, začinska i rog paprika) i sitnoplodne (feferoni), te čili papričice. Posebno su interesantni kultivari koji sadrže alkaloid kapsaicin koji je glavni “krivac” za ljuti okus paprike. Ljutina paprike mjeri se u scoville mjernim jedinicama (SHU). Mjerna skala ima raspon od nula (obična paprika u kojoj se ne može osjetiti ljutina) do 1.000.000 (čili paprika Jolokia). Najpopularnije ljute papričice u uzgoju su Cayenne, Habańero, Chipotle i Jalapeno.
U našim vrtovima najčešće se u uzgoju nalaze krupnoplodni kultivari koji se beru u tehnološkoj zrelosti za potrošnju u svježem stanju. Viseći plodovi lako se otkidaju sa biljke, dok je stršeće plodove najbolje brati pomoću škara rezidbom stapke. Prilikom berbe treba biti jako oprezan jer su grane krhke i lako se otkidaju.
U berbi paprike razlikujemo dva tipa zrelosti, a to su tehnološka i fiziološka zrelost plodova. Tehnološki zreli plodovi dosegnu veličinu i boju tipičnu za kultivar, dok je kod fiziološki zrelih plodova glavni kriterij za određivanje trenutka berbe intenzitet boje i to uglavnom crvene. Fiziološka zrelost nastupa gotovo mjesec dana od mogućeg trenutka berbe tehnološki zrelog ploda. Fiziološki zreli plodovi koiste se za pripremu ajvara, pečene paprike, te sušenu i mljevenu začinsku papriku.
Fiziološki zreli plodovi paprike uzgojeni u posudi na balkonu (slikano 19. listopada) sadrže više vitamina C u odnosu na plodove uzgojene u zaštićenom prostoru.
Kao i prilikom uzgoja ostalog povrća nije rijetkost da se u povoljnim uvijetima zametne puno plodova, ali to su već “slatke brige”. Sretna je okolnost da se plodovi mogu preraditi na više različitih načina. U ljetnom i rano jesenskom periodu jedite čim više svježe ubranih plodova, dok u hladnijem dijelu godine koristite ljute papričice kako bi poboljšali cirkulaciju.
