Nastavljamo putovanje oko svijeta kojim nas vode Putoholičari.
Nakon prekrasnih Havaja, vrijeme je da promijenimo kontinent. I ne samo kontinent, već i godišnje doba. Idemo na drugi kraj svijeta, idemo u hladnu Australiju.
Kako je zapravo Australija upala u cijelu ovu igru?
Kako nam je u planu bio napraviti krug oko svijeta, a nalazili smo se na Havajima, Australijama nam je bila toliko blizu (laganih 10 sati vožnje) da smo rekli zašto ne. Nekako ne vjerujem da ćemo se ovako jednog dana ‘zaletit’ do Australije pa smo odlučili iskoristiti ‘blizinu’. Da, blizinu, a opet tako daleko. Ta Australija je stvarno na kraju svijeta.
Kako smo došli s jednog kraja svijeta na drugi?
Zadnju večer na Havajima stiže nam mail o otkazivanju našeg jutarnjeg leta za Sydney. Šaljemo mailove, zovemo, ali nema nikakvih odgovora. Ništa, idemo spavati pa ćemo u jutro vidjeti što će biti.
Stižemo na aerodrom, a tamo već red nezadovoljnih putnika. Nitko ništa ne zna, pa stajemo na red i čekamo što će biti. Primjećujemo kako neke ljude usmjeravaju na jednu stranu, druge na drugu, neki se vraćaju u grad, navodno su dobili noćenje u hotelu. Hmm, još jedan dan na Havajima zvuči primamljivo!? Ali! Nama je Sydney bio samo layover, već idući dan imali smo let iz Sydneya, pa ako danas ne napustimo Havaje nećemo stići na let u Sydneyu. Huh, huh! To su situacije kada bukirate najjeftinije, ne vezane letove.
Ali! Takve situacije ne moraju završiti najgore, baš naprotiv. Evo i naš red, žena za šalterom ništa ne priča, samo pregledava naše papire, pa tipka, pa zove nekoga, pa opet pregledavaju papire. Poprilično nas je dugo zadržala za šalterom. Pitamo što se događa, kaže da pričekamo. I tada nam isporučuje karte za drugi let. Pitamo što je bilo s prvim letom, kaže: Da li je to uopće bitno? Poletjet ćete još danas.
Trebali smo letjeti s low cost kompanijom Jet Star, deset sati leta, hrana i piće se naplaćuju. Pripremili smo si sendviče. Prebacili su nas na let jedne od najboljih avio kompanija – Quantas s full service – zapravo ono nama u tom trenutku najbitnije – hrana i piće! Wohooo, ajmo!!
Ledeni Sydney
Konačno stižemo u Sydney! Na carinskoj kontroli odvajaju me u posebni red. Kažu da nosim nešto drveno – pa da, male drvene surferske daske s Havaja, za uspomenu. Kažu da moraju pregledati. Hmm, neki čudni australski zakoni ne dozvoljavaju ništa drveno unijeti u zemlju. Ah, dobro. Dva dečka na pregledu uzimaju mi putovnicu i nešto se smijulje. Pitam u čemu je problem, kaže jedan, evo on će pregledati tvoju torbu, pokazujući prema prijatelju cariniku. Pregleda taj prijatelj surferske daske i kaže da mogu ići. I dok ja zakopčavam ruksak, oni se opet smijulje. Vrag mi ne da mira, pitam opet u čemu je problem. Kaže jedan, prijatelj uči hrvatski jezik, al mu neugodno progovoriti. Počnem ja na hrvatskom, počne i on Hehe, zanimljivo – Australci uče hrvatski jezik. Kaže kako ima puno Hrvata, puno hrvatskih klubova pa je dobro znati koju riječ hrvatskog. Da, mislim si ja, dobro je znati hrvatski, tisućama kilometara od Hrvatske, usred Australije. Ajd dobro, lijepo je čuti poznati jezik nakon dužeg vremena.
Zimaaaa! Izašli smo iz aerodroma, još je dan, još je sunce, al osjećamo pad temperature. S tropskih, havajskih temperatura stižemo na australskih, hladnih desetak stupnjeva. Znali smo da je tada tamo zima i zato smo odlučili ne zadržavati se predugo u Sydneyu jer nemamo zimsku odjeću, i već idući dan krenuti na sjever Australije, u toplije krajeve.
Jedan i pol dan u Sydney treba ga iskoristiti, stoga odmah jurimo u grad.
Prvo je na redu Harbour bridge – točnije penjanje na sam vrh mosta, 134 metara. U Australiji je sve skupo, al stvarno je! A ovakve atrakcije pogotovo – i ne bi to nikada platili (150 – 300 AUD). Kako smo to onda izveli? Za svako putovanje, prije samog puta šaljemo hrpu mailova za ovakve i slične atrakcije. Izvlačimo se na novinarstvo, da ćemo ih reklamirati u Hrvatskoj, bla, bla. Često ne uspije, ponekad dobijemo nekih popust, a rijetko se dogodi da dobijemo i potpuno besplatno. U Australiji nam se to često dogodilo, što nam je super došlo, jer tu je stvarno sve skupo.
I tako smo probali s mostom i dobili besplatno penjanje. Kako se ja bojim visine, ta čast je pripala Branku. Jedina grozna situacija u svemu tome je bila, zima, kiša i slaba vidljivost. Ali kaže Branko da se svejedno isplati. Više o tome možete pročitati u posebnom članku – LINK.
I onda ko za inat, kiša je prestala i izašlo je sunce – i sve bude ljepše.
Moram priznati da nismo imali prevelika očekivanja od Sydneya, možda zato što smo znali da se nećemo zadržavati, a možda zato što nas je kiša dočekala, tko će ga znat. Bitno je da smo se prevarili – Sydney je definitivno vrijedan posjete.
Prošetali smo gradom, posjetili najpoznatije atrakcije, a za vožnju gradom opet smo koristili Uber jer nam je ostalo još nekoliko besplatnih vožnji iz SAD-a.
Kad šetate gradom, stignete u Hyde Park (ne onaj londonski niti onaj u Chicagu) i onda počnete shvaćati da ste na nekom drugom kraju svijeta. Prvo primijetite biljke koje su pomalo drugačije nego one naše, a zatim životinje, ja sam ih nazvala australskim kokošima, koje se bezbrižno šeću među prolaznicima. Pa izađete iz parka i primijetite klizalište i hrpu klinaca koji uživaju na ledu, a srpanj je i sunčano. Totalno neobično.
Ako se bojite popeti na most, prekrasan pogled na grad pruža se i s tornja na mostu. S tornja možete napraviti i super fotke sidnejske opere. Iako, Sydney Opera House je najimpresivnija kad se joj približite, tek onda vidite da je to pravo arhitektonsko čudo. S opere pak vam se pruža prekrasan pogled na Harbour Bridge, još ako uhvatite zalazak sunca, savršen završetak dana.
Za sve one željne dobrog provoda Darling harbour je pravo mjesto. Ovdje ćete pronaći za svakog ponešto, od hrpe kafića i restorana do kina i zabavnog parka. Mi pak smo dan završili u kineskoj četvrti koja je bila prepuna ljudi, raznoraznih mirisa, dobre hrane i svačega za kupiti, kao prava Kina.
U planu smo imali još svašta za posjetiti u Sydneyu, ali jednostavno nije bilo vremena, a i zima nas je tjerala dalje. Ono što nam je možda žao, što nismo stigli prošetati poznatom Bondi plažom.
Cairns
Zimaaaaa! Previše nam je zima u Sydneyu pa jurimo dalje, i to prema toplijim krajevima, prema sjeveru kontinenta. Cairns je mjesto gdje smo se smjestili sljedećih nekoliko dana.
Grad sam po sebi nije previše zanimljiv. Na samoj obali je, ali zbog velike razlike plime i oseke, obala baš i nije najprivlačnija. Često imate osjećaj da je netko isušio more i ostalo je samo blato. Al su si zato oni napravili ogroman bazen odmah do obale, pa kad nema mora, tu je bazen.
Ali zašto onda ljude privlači Cairns? Zato što okolo grada imate svašta za vidjeti. Mi smo se odlučili za dva izleta – koja smo opet dobili potpuno besplatno!
Kuranda
Prvo je na redu bilo mjesto Kuranda do kojeg smo došli SkyRailom – žičarom preko prašume. Cijelu priču o SkyRailu, šumi, životinjama ispričala nam je Marni koja nas je otpratila dio ovog puta kao prave VIPovce. Najzanimljivije su im gondole sa staklenim dnom pa možete promatrati šumu i životinje ispod sebe dok putujete na visini između 30 i 60 metara.
U Kurandi nas je pokupio bus koji nas je odveo do samog ruba šume u koju smo zakoračili na prastarim vojnim vozilima, danas pretvorena u tzv. army duck koji se mogu voziti i zatim jednostavno s ceste zaploviti po vodi. Tu smo saznali svašta o australskoj flori i fauni koja izgleda kao da je ispala iz filmova o Tarzanu.
Nadalje smo se upoznali s kulturom Aboridžina, njihovim plesom, sviranjem didgeridoo, naučili su nas bacati bumerang, koplje. I!? I, onda su na red došla najpoznatija australska bića – klokani i koale. Moram priznati da sam se im veselila cijelim putem. I stvarno su zanimljivi, preslatki, mogla bi ih gledati satima.
U Cairns smo se vratili starim vlakom koji vodi s druge strane planine i šume, a na zvučnicima cijeli put slušate informacije o vlaku, povijesti, prirodi…
Cijelu priču o Kurandi i okolici možete pročitati u posebnom članku – LINK.
Veliki koraljni greben
Drugi dan na redu je bio ocean i poznati Veliki koraljni greben. Oblačno vrijeme nije nam uspjelo pokvariti izlet s brodom – ovaj put nije bio u potpunosti besplatan, ali smo dobili dobar popust.
Prvo smo stali na Green island – otok koji je zapravo nakupina pijeska okružena koraljnim grebenima. Otok nije nastanjen, ali je u potpunosti okrenut turistima, pa su već uspjeli izraditi i resort na njemu. Ovdje smo se zadržali nekoliko sati što je bilo dovoljno za šetnju cijelim otokom te se baciti u more i zaroniti ispod površine.
Brodom smo se uputili dalje prema koraljnom grebenu pod nazivom Norman. Iznad grebena postavljena je platforma za sunčanje i odakle se može zaroniti u dubine oceana. Koralje možete vidjeti na više načina, ronjenje s dihalicom, na bocu, tzv. ScoobaDoo ili pak za one koji se ne vole smočiti mogu zaploviti s mini podmornicom. A ono što je ispod površine vam jednostavno ne znam kako opisati. Nešto predivno! Toliko različitih koralja, oblika, veličine, boja, ribice koje plivaju između njih. Netaknuta, prekrasna priroda. Fotografije vam nažalost ne mogu prenijeti te prekrasne boje ispod površine mora.
I to je to od Australije. Vidjeli smo mali, ali stvarno mali dio Australije i zaključili da je vrijedna posjete iako je na kraju svijeta – samo šteta što je toliko skupa.
Vrijeme je za novi kontinent, novu zemlju, novu kulturu – Japan stižemo!
