Ljudi često započinju razgovore pitanjima tipa kako ste, kak obitelj, kako je na poslu, ima kakvih novosti i sličnim kurtuazijama. Najčešće smo jako pristojni i odgovaramo na kulturno propisan način – dobro sam hvala, sve je u redu, svi su OK, na poslu je dobro, ludnica, nema ništ novog, nitko nije umro jer bi znali i nitko se ne ženi jer bi opet znali.
Tko se s kim posvađao pa da ne razgovaraju sigurno nikome ne govorimo, isto tako ni tko je koga našao sa prstima u pekmezu jer se ni o tome ne priča javno licem u lice… već šapatom po uglovima.
Pošto sam novo i na friško zaposlena, svi poznanici pitaju, a Brigica kak ti je na novom poslu, jesi li se privikla? Paaa, jesam, znaš malo je čudan osjećaj, kao da su me zatvorili na psihijatriju samo su fulali pododjel, ja sam više emocionalno eksplozivna naprava pa si ne mogu naći ravnotežu, dok se svi ostali furaju na neke poroke i ovisnosti. Not my cup of tea. I nikak da se najdemo na istoj valnoj dužini. Ja bi ih ispravljala jer sam moralno odgovorna osoba što me dodatno frustrira jer je ostatak ekipe uvjeren da sve drži pod kontrolom.
Pa dođem doma s posla začuđena koji je vrag tim ljudima? Svi bi se nešto obogatili na brzinu i bez muke. I tako dođe petak. Kao i svakog petka Hausmajstor i ja odigramo Eurojackpot. Mislim da smo jedini ljudi u Hrvatskoj koji ne žele dobiti glavni zgoditak jer se samo svađamo oko toga što ćemo s tim silnim novcima. I tak, dok se drugi ljudi svađaju oko nečega što se im zapravo dešava, mi se svađamo oko nećega što se najvjerojatnije nikad neće desiti. A posvađamo se jako i ima krvi do gležnja. Što nema uopće nikakvog smisla!
Tako posvađani oko silnih milijuna ostatak večeri u tišini dureći se pratimo Shamelesse. I nakon svake serije zaključimo da nam je zapravo super i da imamo sreće što ne živimo u Americi – zemlji prilika, gdje svatko ima milijun načina da se uspije obogatiti, ali i milijun načina da sve izgubi pa čak i ono što nema. Ali o tome nitko ne priča jer to baš i nije nešto ugodno za čuti.
Sva sreća pa su nam maškare i možemo biti mrvicu neodgovorni. Staviti masku i zabavljati se pretvarajući se da smo netko drugi. Jednom sam se maskirala u dimnjačara. Nije da imam neki fetiš na dimnjačare već mi je to bilo najjednostavnije. A možda sam negdje duboko u podsvjesti mislila da će mi maska dimnjačara donijeti sreću. Stoga se ove godine pretvaram u dobru vilu.
Nabavila sam plavu periku i roza haljinicu sa mnogo šljokica. Mislim da si budem baš fajn! Ana će staviti masku one guzate Kim. Kao em je zgodna, em je bogata i uspješna. Instant celebrity. Ono ćemu svi danas težimo. I lakoj zaradi. Bravo za nas, umjesto da se društvo razvija na bolje, mi strmoglavimo na dolje.
Ja bih pisala još jako dugo, ali nedaju mi! Vuku me za rukav, pusti sad to, odi idemo se zabavljati. Stoga vas ostavljam, jer moram ići u provod. Guzata Kim se davi s domaćim krafnama i neda mi mira.