Hej, hej dobri ljudi, žene i građevine! Evo nas opet tu u utorak, isto mjesto, isto računalo, al’ neko drugo povijesno vrijeme. Imamo (konačno) neku novu, nadobudnu i životopisnu vladu. Bravo za nas! Dugo im je trebalo. Bome smo se načekali. Ima da pobijedimo prošlu svjetsku gospodarsku krizu iz koje je svijet izašao, a mi ne, ovu sad neku novu od koje svi strahuju i sljedeće četiri krize unaprijed. Baš se veselim tome! Uz sve to crkvena gospoda su sve to lijepo blagoslovila. Čak je i Bog uz nas. Nema da nam loše bude. Očito je da je ona teza kako crkva i politika ne idu zajedno – zastarjela. Ma što taj svijet zna, kad je Kroejša poseban mali zabavni lunapark sam za sebe u kojem je velik dio dana mrrkklyy mrrakk kad se većina Hrvata nagurala u kuću strave. Ne bojte se, jen gospon koji ima korjene iz Međimurja (jebeš one Ličke P**** il’ koje već) bu stavil puno inputa i sve bu Okey.
Kako god da bilo, da sada smo imali samo tamo neke pomoćnike ministra (big deal), sada imamo i samoga ministra glavom i bradom. Ma, ima da nam cvatu ruže cijele godine kak’ cvjetnjaci po gradskim parkovima. Jedan dan sve divno, krasno, mirišljavo, puno pčela i bumbara, a drugi dan sve to po nečijim balkonima i gredicama pred kućama. Mislite da sam previše negativna i sarkastična? Ma ne… samo me malo drma nervoza. Vjerujte mi na riječ – sve će biti u redu. A za sve ostale bit će kao i do sad.
Ah okanimo se politike, jebala me politika, bitno da je crveno Međimurje dalo plavoga ministra, idemo na neke lakše teme. Mislim da sam vidjela Modnoga Mačka u saborskim klupama… je, je… bio je taman do Milana Bandića 3-5-6-dana, a fakat se možda i varam. Ne bi znala više. Ono kao sad radim jer sam društveno produktivna osoba, doprinosim svojim radom svim skupinama ljudi u Hrvatskoj, sebi nekako najmanje. Radim, crnčim i borim se da bi drugi lakše udvostručavali moje mukom zarađene pare. Ah, netko i to mora.
Sve se bojim novo nam najavljivane pronatalitetne politke. Jao, dođe mi ne da si počupam kosu, nego da je prestanem farbati pa da svi jebivjetri i lenguze vide tu strahotu i umru od straha.
I ja opet ko stara izgrebana gramofonska ploča – preskačem i opet se vraćam na politiku. Kak’ bi moja Ana Banana rekla “ko Mišo Kovač – bend svira jedno, publika pjeva drugo, a Mišo treće, al’ sve u svemu najjači koncert ikad.” Ne bi znala, Ana i ja ne plovimo istim glazbenim žanrovima, mislim da sam već to i u prošlom tekstu ustvrdila. I još se čudim kak se čudim njezinom glazbenom ukusu.
Evo obećavam neću više o politici i tome. Došla nam iz Minkena jedna prijateljica. Odselila cura preko sa svojim dečkom, našli oboje posao, oženili se, sve super sve pet i više se ne misle vraćati. Kažu oni čemu? Kome? Dijete koje će imati jednog dana bit će rođeno u Njemačkoj (njemački mentalitet… hahaha) tako da cijelu svoju budućnost misle graditi preko. U Kroejšu uvijek mogu na more. Jedino strahuju od ovih novih pridošlica kojima europske vlade doslovce moraju crtati da se žene nesmiju silovati, tući i potapljati na bazenima.
Da se djeca ne tuku, da se ne puca kalašnjikovima po ulicama pa taman da bio doček Nove godine i još mnogo toga da da da! I to sve dvijetisućešesnaeste godine poslije Krista. Pa prokleto bilo ako je to normalno?!
Eh zato ja pratim ove emisije o preživljavanju na Aljaski i u nekim sve nemogućim ekstremnim uvjetima jer stalno govorim Hausmajstoru da će doći vrijeme kada ćemo bježati ne u Njemačku, Dansku, Irsku, već na Sjeverni i Južni pol! Njemu je sve to nešto smiješno i čvrsto se uzda u Putina. Em što stvarno vjeruje da se taj čovo ne dade zajebavati, em što od straha od Ljudmile, moje rođakinje iz dalekog Sibira. Ona ne da dirati u tog Putina kak nit suseda Treza u druga (Druga?) Tita. Fuck the Putina i Obamu, Angelu Merkel i Queen of England kad mi imamo ministruuaa! Amen. I sve smo svakako i dakako jako mnogo ponosni. Ima da nam cvatu ruže.
Jesam li već to ustvrdila? Jesam. OK, idemo dalje!
Kažem ja njemu da se bezveze uzda u Putina, on nam sigurno ne bude pomogao kad su ovi naši sad već bivši uspjeli nažicati stare helikoptere od Amera. A jebe se Amerima što se u Europi crta ljudima da se silovanje ne tolerira sve dok se ne mora to crtati na američkom tlu. Meni je logično da prvo kome se obratiš za pomoć su prvi susjedi kad ti gori kuća, a ne trinaestima koji su otišli na godišnji na Bora Boru. Al’ opet to sam samo ja i neka moja glupa logika. I opet sam ko Mišo, svi pjevaju, a ja ne čujem.
Eto trenutno se osjećam kak Leonardo Di Caprio u onom filmu gdje se od hladnoće mora skrivati u kobilinom trbuhu. Sve ide protiv mene, a ja radim sve neke lude stvari. Radim dok drugi uživaju bez rada, starim, a ni to mi se ne radi, a kaže se kako čovjek stari tako postaje pametniji. A k vragu i životu nit mi se ne postaje pametnijom nego što jesam! Vjerujem da bi mi to škodilo na ljepotu, ako već i nije! Znate kad ste pametni onda ste i zabrinutiji, vidite neke stvari unaprijed, možete ih predvidjeti i sve ste nešto zabrinuti… ja bih više voljela ići gou vit d flou, a ne da sada moram proučavati koje sve jestive bobice rastu u aljaškom bušu.
I vidite vi sad da sam kroz cijelu kolumnu nekakva politički nekorektna, prema svima, i dobrima i lošima, novima i starima, čak i prema Modnom Mačku. Tako mi svega ako si ne budem uplatila kakav bjuti tretman da se malo obnovim. Što iznutra, što izvana. Joj da ne zaboravim… bila bi grijehota, što mislite o ovome Božovu Petrovu? Znam, znam, jedno od ovoga jest njegovo pravo prezime, al’ ne znam koje. Čovik ima toliko lica da ne znan koje je Božo, a koje Pero. Mora da je čovik predugo stažira na psihijatiji. Nalipilo se na njega ka govno na kravu kad predugo leži u nečistoj štali. Al’ on to nebre znati kad je z Metkovića, a tam nemaju štale već sam citruse. Kladim se da i prde mirisom limuna i mandarine. Zavisno o danu i raspoloženju. Lokal patriotizm, hav jes nou!
Nebitno, Božov Petrov neka ode logopedu pa nek izbriše taj lokalni naglasak iz njegovog govora. Baš me zanima da li će naš plavi ministar iz crvenog Međimurja reći tam na sjednici vlade – ” jeee, bogami Božof-Petrof, razmeem ja teebee, alii moraš tii i meennee razmeeti, ak očete kaj bumo kupuvali tee tvoje pomaruanđe, moraš i ti našega kalampiera i ljuka kupiti za tee svoj restoran šteri ti stoji na punicu. Razmeš mee?! Kaj nam naš kakšega problema stvoril! Ipak je obrt i poduzetništvo vu pitanju! Kaj me si šuškate?! Aha, nesam smel to naglas v mikrofon reči!”.
Tak da Božov-Petriv odi logopedu. Jer Hrvati ne razmiju kaj je to ljuk, a kaj kalampier, kaj zdena voda, nit pak kaj su to tote frižžke mušijce okol sohi, te pa ili unda pak.
Upravo sam dilitala (jako je bitno znati barem jedan strani jezik kao ja ako želite raditi bilo kakav posao u RH – pitajte sve naše vođeće političare) cijelu jednu stranicu črčkarija da me urednik ne satre, ali moram se braniti… ja kao ženska građevina imam mišljenje o svemu i svačemu iii totalno mi je nebitno da li je pravo ili krivo, ispravno ili krivudavo, ali sam ga dužna izreći. Znam da sam obećala no more politiks, samo lajt balončići, šećerna vata i jednorozi, ali brate mili (Zoky – lord of the tenk falit ćeš nam) daj mi da se ispušem!
