Ciklus članaka o cijepljenju voćaka danas završavam sa priborom i mogućim načinima cijepljenja. Osnovna namjera mi je bila upoznati vas sa osnovnim elementima proizvodnje voćnih sadnica, kao i dati praktične savjete za sve one koji vole isprobavati različite tehnike i mogućnosti cijepljenja, što je svakako poželjno u smislu očuvanja starih sorata. Rasadnici se uglavnom bave razmnožavanjem komercijalnih sorata, a odgovorne institucije nažalost nemaju strategiju očuvanja starinskih sorti voćaka. Svi vi koji želite znati nešto više, pratite objave na Facebook profilu gdje ću u optimalno vrijeme cijepljenja nizom fotografija prikazati neke od tehnika cijepljenja.
Dva su osnovna motiva cijepljenja. Prvi je proizvodnja nove voćne sadnice na način da se podloga spoji i sraste sa plemkom, dok je drugi uvjetovan našim nezadovoljstvom sa karakteristikama već posađene i formirane voćke. Čest je slučaj kada iz neznanja i nedovoljne informiranosti zasadimo voćku jedne sorte koja neće donijeti plodove niti nakon obilne cvatnje, ako u blizini nema kompatibilnog oprašivača. Pisala sam već i o vjerojatnosti da ponekad kupljena sadnica nosi krivu oznaku sorte, što ćete uočiti tek nakon nekoliko godina uzgoja. Postoji i mogućnost da plodovi ne ispune vaše očekivanja ili sorta nema optimalne uvjete za uzgoj u vašoj regiji. U navedenim slučajevima bila bi prava šteta iskrčiti “problematično” stablo ne samo zbog uloženog vremena i energije, već iz razloga što jednostavnim zahvatom koji nazivamo precjepljivanje možemo na brz i relativno lagan način ispraviti nabrojene nedostatke.
Precjepljivanje se može obaviti već u rasadniku, ako za određenom sortom nema interesa. Na taj način se produžuje ciklus proizvodnje voćnih sadnica za jednu godinu, ali je trošak opravdan ako je nacjepljena sorta gospodarski isplativija.
Izdvojila bih četri osnovne tehnike cijepljenja. Koju od njih ćemo primjeniti ovisi o namjeri cijepljenja, godišnjem dobu (razdoblje mirovanja ili vegetacije), stanju podloge i plemke (debljina, starost) i vještini cjepljara.
Cijepljenje na engleski spoj ili cijepljenje iz ruke obavlja se tijekom zime kada su podloga i plemka u fazi mirovanja, a osnovni uvijet je da budu otprilike iste debljine (8-13 mm). Najčešće se koristi u proizvodnji sadnica jabuka za intenzivne nasade i prilikom cijepljenja oraha zbog velike mogućnosti kontrole visine cijepljenja. Navedeni način zahtjeva mnogo spretnosti, pa ga ne preporučam za izvođenje amaterskim voćarima.
Jednogodišnja sadnica oraha cijepljenog iz ruke. Orah se mora cijepiti u korijenov vrat zbog visokog sadržaja tanina u ostalim dijelovima.
Okuliranje je najčešće korišten način cijepljenja za proizvodnju sadnica. Odlikuje ga jednostavnost, lakoća izvođenja i relativno visok primitak ako su svi ostali uvjeti ispunjeni. U ovom slučaju voćnu plemku čini samo jedan pup (oko) koji se umeće pod koru podloge. Optimalno vrijeme za okulaciju je kasno ljeto (od zadnje dekade srpnja do početka rujna). Umetnuti pup ne smije potjerati do proljeća sljedeće godine, stoga se ovaj način cijepljenja zove “okulacija na spavajući pup”. Većini je dobro poznat način izvođenja okulacije da se na podlozi napravi urez u obliku slova “T”, a kora se lagano odigne kako bi se mogao umetnuti pup. Ako su podloge lošije kakvoće i nije moguće odvojiti koru od drveta, koristimo čip-okulaciju (chip-budding) gdje se pup stavlja na mjesto uzdužnog reza podloge.
“Spavajući pup” sorte šljive Čačanska rana cijepljen na mladicu šljive sorte Stanley. Kretanjem vegetacije iz pupa će potjerati mladica koja će u sljedećim godinama dati plodove šljive sorte Čačanska rana, a na ostalim dijelovima krošnje biti će plodovi šljive sorte Stanley (primjer precjepljivanja kada na stablu zadržavamo obadvije sorte).
Cijepljenje pod koru i postrano cijepljenje primjenjuju se kada je podloga deblja od plemke, odnosno kada radimo precjepljivanje voćaka. S obzirom da će se uskoro stvoriti optimalni uvijeti za precjepljivanje voćaka navedenim tehnikama, detaljni opis sa fotografijama slijedi u nekom od budućih članaka.
Cjepljarske gumice i nož.
Osnovu cjepljarske opreme čini specijalan cjepljarski nož koji može biti izrađen u nekoliko izvedbi. Najvažnije je da je oštrica napravljena od kvalitetnog čelika i da se redovitim brušenjem zadržava oštrina noža. Na nožu se često nalazi i jezičac, koji služi za odizanje kore. Ukoliko nemate cjepljarske gumice, kao pribor za vezanje mogu vam poslužiti materijali koje nalazimo u gotovo svakom kućanstvu (rafija, strech folija, krep traka). Preporuča se na mjestima jačeg reza koristiti cjepljarski vosak kao zaštitu od isušivanja.
Ukoliko se odlučite na cijepljenje ili precjepljivanje voćaka želim vam dobar primitak i nadam se da će vam moji savjeti biti od koristi.
