Stigli smo do posljednjeg pisanja, tipkanja, javljanja ove godine. Prošla je brzo, prebrzo baš kao i svaka godina do sad. Preživjelo sve i svašta, dobro i loše, ugodno i neugodno, ali sve u svemu kad se podvuče crta, 2015 je jedna od najispunjenjijih godina do sad – puno sreće, smijeha i nadasve osobnog zadovoljstva.
Ne da se hvalim, a hvalim se da ne bi bilo zabune, nadam se da ste i vi imali dobru godinu. Da ste barem mali dio svojih ciljeva i želja ostvarili, da vas je barem jednom život ugodno iznenadio i da možete okrenuti leđa ovoj staroj godini i reći – ovo je bila izuzetna godina.
Božić proslavljen u krugu obitelji i najdražih, bez pretjerivanja, bez nepotrebnog glumatanja i izigravanja finoće, bez loših vibri nezadovoljih ljudi. Blagdan sveden na samu esenciju onoga što predstavlja – obitelj, zajedništvo i ljubav. Mnogo ljubavi. I najljepše lampice u ulici. Suseda Trezika baš i nije najsretnija što sam joj preotela laskavu titulu najdomaćice cijele ulice, ali tako to je, ovaj put sam se iskazala. Doduše plan je bio razrađen sredinom prosinca gdje će što svijetliti stoga se ima pravo ljutiti i biti bolje pripremljena na godinu.
Još nisam odlučila koje novogodišnje odluke ću donjeti i nakon toga ih cijele godine ignorirati. Mislim da ću napraviti copy-paste od prošle godine i one prethodne, ne mogu progriješiti. Svake godine jedno te isto što ni u snu ne mislim ostvariti. Svake godine si govorim da ću više peglati. Kao da ću zbog toga biti bolji čovjek. Najvjerojatnije neću, ali ću zato biti popeglanija osoba. Ne da nisam sad, al sad peglam netom prije nego se obučem. Kao da to tko zna! Osim sad vas.
Mislim da bih morala preimenovati svoje želje, umjesto smršavit ću, više vježbati i družiti se u nešto tipa – voljela bih biti zdravija, elastičnija i aktivnija. Vjerujem da bih tako lakše ostvarila svoje ciljeve. Moram biti nekako realna i prizemna te si postaviti ciljeve koji su donekle izvedivi… na primjer brojiti točke da budem gramatički ispravna.
Jedino što sada želim do kraja ove godine jest ne odgovarati na pitanje – kamo ćeš za doček? Pa mislim ljudi, doček ko doček, ništ spešl, idem tamo gdje me vjetar odnese. Jest da sam maštala o Maldivima, al ono, odlučila sam da ću tamo dogodine. Ovo spada u kategoriju želja moje rođakinje Valerije (totalno fake name da se ne prepozna) koja svake godine zaželi Mr. Right, a dobi Mr. Bullshit. Pa mislim ženo dokle? Sada bi već morala znati da je svaki doček pijanka i to totalna te je vjerojatnost da sretneš Mr. Right jednaka dolasku vanzemaljaca na polnoćku.
Al ona se ne da pokolebati, vjeruje da je noć magična i čarobna, za to krivim alkohol, cajke i lampice, te da baš tamo negdje iza ugla čeka na nju netko poseban. Jeste, znam da imaš sedam godina više nego što ljudima pričaš, znam da te prati loša sreća, znam da si očajna, al sestro draga, što si očajnija to očajnije privlačiš. Molim te ne oblači crveno donje rublje za novogodišnju noć kao amajliju za sreću, vidiš da te sve ove godine nije poslužilo, ne oblači minjak jer ti uvijek netko cigaretom sprži najlonke, a ti nikad nemaš rezervne… onda izgledaš prilično… krivo protumačeno. Be real people, be real. Posebno žene.
Draga moja Valerija budi opuštena, razmisli o onoj poslovici o Muhamedu i brdu, tko će kome, promijeni taktiku, budi pametnija, svaka noć u godini je čarobna baš kao i ovogodišnja. A dani mogu biti još čarobniji. Prestani trčati za nečim što ti uporno izmiče, prestani siliti nešto što nije ostvarivo baš sad ovog trena. Pričekaj, sve će doći na svoje. Lako za reći, teško za izvesti. Ponekad ne možemo sami protiv sebe, ali moramo se truditi. Staviti u neke realne okvire.
Mora da sam u zadnje vrijeme čitala previše Louise Hay kad sam ovoliko prosvijetljena za kraj godine, a mora da nešto s time ima i vino, tko bi znao. Al u jedno sam sasvim sigurna, one najdublje i najiskrenije želje kojima ćemo započeti sljedeću godinu, njih sigurno nećemo izgovoriti niti naglas, a niti ćemo ih podijeliti da ostatkom svijeta. Jer se bojimo da se možda ne ostvare, da se ne razočaramo. Vjerujem da ono za čime zaista žudimo najdublje zakopavamo u sebi.
Stoga dragi moji da ne duljim u ovo vrijeme bacanja petardi, vatrometa, potoka pića, brda hrane i oceana želja, podvucite crtu za kraj ove godine. Jeste li zadovoljni? Je li bilo više smijeha nego plača? Je li bilo više sreće od tuge? Radosti od nevolje? Ljubavi od mržnje? Jeste li kome pružili ruku kad mu je bila najpotrebnija, jeste li kome udijelili rame jer mu je bilo potrebno, jeste li kome osmijehom uljepšali dan, obrisali suzu sa lica? Jeste li? Znam da jeste. Odlično, nastavite tako i sljedeće godine!
