Zlatko je aktivni član KUU Zasadbreg u koji je uključena cijela obitelj
Zlatko Korunić iz Zasadberega već gotovo puna
četiri desetljeća radi u službi zdravlja, kao vozač hitne pomoći.
Iza njega su brojne intervencije, na tisuće prijeđenih
kilometara, mnogi spašeni životi, no ni jednog trena nije požalio
što se odlučio upravo za taj poziv. Kakav je posao vozača hitne
službe te koliko je stresan, otkrio nam je u ovotjednom
razgovoru.
– Završio sam srednju škola za automehaničara u nekadašnjem
Centru za obrazovanje kadrova u privredi, otišao na odsluženje
vojnog roka gdje sam položio vozački ispit za C i E kategoriju
vozila, i zatim prošao prekvalifikaciju za vozača. Kad sam tražio
prvo zaposlenje uputio sam molbe i u Medicinski centar i GK –
Centralno grijanja, i zanimljivo, na obje adrese dobio sam
pozitivan odgovor. No, nekako sam se ipak odlučio za rad u
zdravstvu i mogu vam reći da nisam pogriješio, prisjetio se
svojih početaka Zlatko Korunić.
U Medicinskom centru Čakovec – OOUR vanbolničkih djelatnosti
zaposlio se 1984. godine. Iduće godine bit će točno 40 godina
otkako radi kao vozač hitne službe, i ono što je posebno
zanimljivo je da je u ta četiri desetljeća promijenio čak šest
različitih ustanova radeći isti postao. Naime, sustav zdravstva s
godinama se mijenjao te je svoj rad započeo u Medicinskom centru
– OOUR vanbolničkih djelatnosti, nastavio u Primarnoj
zdravstvenoj zaštiti, pa u Medicinskom centru, zatim Županijskoj
bolnici Čakovec, Domu zdravlja Čakovec te na kraju Zavodu za
hitnu medicinu Međimurske županije.
DANAŠNJA VOZILA HITNE KAO SVEMIRSKI BRODOVI
– Vozni park tih 1980-ih godina bio je prilično star. Također, ni
čakovečka bolnica u to vrijeme nije bila među bolje opremljenima
te je bilo potrebno voziti pacijente u druge zdravstvene ustanove
u regiji. Tako smo pacijente koji su trebali obaviti CT pregled
prevozili u Ljubljanu ili Maribor, one kojima je bila potrebna
hemodijaliza vozili smo u Mursku Sobotu, Ptuj, Varaždin i Zagreb,
prema unaprijed utvrđenom rasporedu, a uz to prevozili smo i
pacijente na kontrole u Zagreb. No, s godinama se to uvelike
promijenilo, od opremljenosti bolnice, ali i ulaganja u vozni
park. Današnja vozila, u odnosu na ona nekadašnja, izgledaju kao
da ste sjeli u svemirski brod, a pored medicinske opreme sva
vozila imaju ugrađen i GPS. Sjećam se 1987. godine kupili smo
prvo vozilo koje je već imalo ugrađenu medicinsku opremom, te smo
tada, mi mlađi vozači, morali ići na doškolovanje. U to vrijeme
krenulo se i jače ulagati u hitnu službu te je, ubrzo nakon prve,
oformljena i druga ekipa hitne pomoći koja je bila zadužena
isključivo za intervencije, dok su ostala vozila i djelatnici
bili zaduženi za prijevoz pacijenata, pričao nam je Zlatko.
Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije danas raspolaže s 10
vozila hitne pomoći te broji 15 vozača. Osim u Čakovcu, njegove
Ispostave djeluju i u Prelogu i Murskom Središću, dok se u
Kotoribi provode vikend dežurstva. Kako u Kotoribi i Murskom
Središću djeluju T2 timovi koje čine dva medicinska tehničara,
vozači hitne službe, zapravo, su potrebni samo u Čakovcu i
Prelogu. Danas su zaduženi isključivo za intervencije, dok se
prijevoz pacijenata obavlja preko Djelatnosti sanitetskog
prijevoza koji raspolaže sa svojim vozilima i osobljem. U tom
smislu, kaže Zlatko, nekad je 15 vozača zadovoljavalo potrebe
cijelog Međimurja, i za hitnim intervencijama i prijevozom
pacijenata, radilo se više kilometara i provodilo više vremena u
kombiju, dok je danas manje izlazaka na teren, no posao je puno
teži i odgovorniji te zahtijeva staloženo i pravovremeno
reagiranje te dobru koncentraciju na vožnju.
Timove T1 odlikuje uigrani timski rad. Kako pojašnjava Zlatko,
svaki član ekipe, od liječnika, medicinskog tehničara do vozača
hitne službe, jednako je zaslužan i ravnopravan član tima hitne
pomoći. Svatko je odgovoran za svoj dio posla, imaju povjerenja
jedni u druge, no uspješnost intervencija ovisi o radu cijele
ekipe. Tako vozač aktivno sudjeluje u zbrinjavanju pacijenata,
poput imobilizacije ili nošenja pacijenta na nosilima ili pak,
prema nalogu liječnika, donosi dodatnu opremu na teren, što znači
da i sam vozač mora znati postupke oživljavanja te biti upoznat s
opremom koja se koristi. Stoga, kao i ostali djelatnici Zavoda i
vozači hitne službe prolaze relicenciranje svake tri
godine.
STRESAN I ODGOVORAN POSAO
Na pitanje kakav je posao vozača hitne službe Zlatko nam je
otkrio kako je nedavno naišao na novinarski članak u kojem se
navodi kako je primjerice u Engleskoj upravo zanimanje vozača
hitne službe najstresnije zanimanje.
– Da, stresno je, od gužve u prometu, do toga da vi nikad ne
znate kakvo će vas stanje zateći na samom mjestu nesreće, i
naravno, najteže je kad su u pitanju djeca, no s godinama se
nekako priviknete. Posao je i dinamičan, na cesti ste, vozite
velikom brzinom i kad su najveće gužve u prometu, no uvijek tome
pristupam vrlo odgovorno jer prevozim ljude i skupu medicinsku
opremu, dodao je Zlatko.
Što se tiče samog ponašanja drugih sudionika u prometu Zlatko
ističe kako građani imaju sve više razumijevanja i naprave
koridor kad čuju zvukove sirena. No, još uvijek ima onih koji se
neprimjereno ponašaju u prometu kad nailazi vozilo hitne pomoći,
ili se ne pomaknu na vrijeme ili pak se čak utrkuju s vozačima
hitne. Pored intervencija gdje se spašavaju životi, bilo je i
onih gdje se na svijet rađa novi ljudski život. Posebni elan pak
im daju intervencije kad nekoga spase, a on im kasnije stiskom
ruke zahvali.
U KRUGU OBITELJI TE AKTIVAN ČLAN KUU ZASADBREG
Kad nije na poslu Zlatko slobodno vrijeme rado provodi u
krugu obitelji, u Zasadbregu, na falačecu grunta odakle se pruža
pogled na pitoreskno Međimurje, ali i okolne regije. Bavi se
vinogradarstvom, voćarstvom, član je Oldtimer kluba Međimurje te
KUU Zasadbreg.
– Cijela obitelj uključena je u rad KUU-a. Supruga
Mirjana je predsjednica Udruge, a sinovi Danijel
i Denis su tamburaši u KUU-u te u Tamburaškom sastavu
‘Kumovi’. Rado se družimo, odlazimo na folklorne susrete te smo
obišli brojna fašnička događanja, a s nama ponekad ide i pas
Loki. Uz KUU me vežu lijepe uspomene, često smo putovali te
posjetili razne destinacije diljem Europe, pohvalio nam se
Zlatko.
Mlađi sin Danijel prvostupnik je elektrotehnike, dok je stariji
Denis po struci ekonomist. Posebno veselje, oko kojeg se okuplja
i cijela obitelj, predstavlja im unuk Rafael
koji će uskoro proslaviti prvi rođendan.
– Najstariji sam vozač hitne službe kad je riječ o stažu te je
došao red na mene da se kroz nekoliko godina povučem u mirovinu.
Česti rad u noćnim smjenama te fizički naporan posao u kojem vi,
uz nosila koja teže 70 kg morate dizati i nositi pacijenta, često
puta po stepenicama i nepristupačnim mjestima, učine svoje te se
čovjek, jednostavno, potroši, priznao nam je Zlatko.
Vozač hitne službe zanimanje je koja polako odlazi u povijest.
Naime, prema planu reorganizacije hitne službe zadatke vozača
preuzet će medicinski tehničari, za koje se otvara i mogućnost
specijalizacije prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne
medicine.