Slava je prošla transplantaciju bubrega, nekoliko operacija kralježnice te se suočila i s nesretnom koronom, no iz svake je bitke izašla kao pobjednica
Medicinska sestra Slava Hranilović
iz Podturna već pune 42 godine radi u službi zdravlja.
Radeći godinama kao medicinska sestra u brojnim ambulantama
diljem Međimurja, poznato je i uvijek rado viđeno lice koje
građani s oduševljenjem pozdravljaju. Mnogi je znaju i kao
strpljivu te empatičnu djelatnicu u prijavno-dojavnoj jedinici
Hitne službe, a sada pak, zahvaljujući odličnim organizacijskim
sposobnostima, obavlja posao kontrolorke u Upravi Zavoda za hitnu
medicinu Međimurske županije. Da upravo medicinsko usmjerenje
želi izabrati za svoju životnu profesiju znala je još od
najranije mladosti.
– Ljubav prema medicini rodila se još tijekom djetinjstva. Majka
Marija radila je kao spremačica u liječničkoj
ambulanti u Podturnu te sam često s njom dolazila tamo, tako da
sam i svoje obrazovanje nastavila razvijati u tom smjeru. Nakon
osnovne škole upisala sam Opću srednju, te sam prve dvije godine
završila u Čakovcu, a nakon toga nastavila školovanje na
Medicinskoj školi u Varaždinu koju sam završila 1981. godine i
stekla diplomu medicinske sestre, otkriva nam.
Iako joj je želja bila nastaviti svoje obrazovanje i na
fakultetu, nažalost, zbog skromnih mogućnosti, budući da je
živjela samo s majkom, te nedobivanja studentske stipendije,
odlučila se zaposliti.
– Prvo zaposlenje bilo mi je u Medicinskom centru Čakovec, upravo
u ambulanti Opće medicine u Podturnu, gdje sam radila kao
medicinska sestra sve do 1996. godine. Nakon toga svoj rad kao
medicinska sestra nastavila sam u Domu zdravlja gdje sam radila u
gotovo svim ambulantama po Međimurju: u Domašincu, Kotoribi,
Goričanu, Belici, Lopatincu, Čakovcu te brojnim drugim mjestima.
I dan danas me ljudi rado pozdravljaju kad me sretnu na ulici,
priča nam 61-godišnja Slava, od milja zvana Slavica.
OD MEDICINSKE SESTRE DO RADA U ADMINISTRACIJI
2001. godine započela je svoj rad u Hitnoj medicinskoj pomoći,
kao dispečerka u medicinskoj Prijavno-dojavnoj jedinici. U
međuvremenu Hitna služba prešla je pod okrilje Zavoda za hitnu
medicinu Međimurske županije, zasebne ustanove osnovane 2012.
godine, gdje radi i danas na radnom mjestu kontrolorke.
– Kao kontrolorka moj posao je obavljati kontrole podataka
izvršenja hitne medicinske pomoći, obavljati administrativne
poslove, razne evidencije i izvještaje koji se rade krajem
mjeseca, statistike i sve ostalo što se od mene zatraži. Opseg
posla dodatno se proširio unatrag dvije godine kad je Djelatnost
saniteta prešla pod okrilje Zavoda za hitnu medicinu. Također,
dosta surađujem s e-Hitnom i HZZO-om, no svojim iskustvom i
savjetima i dalje rado pomažem medicinskim sestrama u
Prijavno-dojavnoj jedinici, dodaje.
– U početku mi je bilo neobično raditi za računalom. Nisam
administrator, medicinska sestra sam. Šprica, igla i tlakomjer –
to je moj alat. No, s godinama rada na sebi toliko sam se
usavršila u administrativnim poslovima da sad i drugima pokazujem
što i kako treba, otkriva nam naša sugovornica.
Za potrebe radnog mjesta kontrolora završila je edukaciju, a
pored toga završila je i tečaj za povjerenika za otpad te
položila stručni ispit u Hrvatskom državnom zavodu za arhivu za
stručnog radnika u arhivi. Iako je ispočetka mislila da će se
teško snaći u administrativnim poslovima, budući da je po struci
medicinska sestra s višegodišnjim iskustvom rada u ambulantama,
pokazalo se, kaže Slava, da je i odličan organizator. Da je
ponekad teško, jest, dodaje Slava, no ništa nije nemoguće, samo
se treba potruditi.
ŽENA-LAVICA I U ZDRAVSTVENIM PROBLEMIMA
Da nema prepreke koju ne može svladati dokazala je i u privatnom
životu. Osoba je s invaliditetom, no unatoč brojnim zdravstvenim
problemima nikad se nije predala te iz svake borbe izašla kao
pobjednica.
– Zbog problema s leđima 1996. godina operirala sam kralježnicu.
Nažalost, ubrzo su uslijedile druga i treća operacija. No, tu
mojim mukama nije bio kraj. S obzirom na to da sam rođena s
policističnim bubrezima došlo je do njihovog zatajenja te sam
2009. godine krenula na hemodijalize. Ispočetka je bilo vrlo
naporno. Ujutro sam radila, a poslijepodne, tri puta na tjedan
provodila na hemodijalizama. I tako tri i pol godine. Sve do
transplantacije bubrega na KBC-u Rebro u Zagrebu 2013. godine.
Evo, 24. veljače moj bubreg i ja proslavili smo 10. rođendan,
kroz šalu nam priča Slava.
Nije ju zaobišla ni nesretna korona, priča nam Slava. 2020.
godine u jeku epidemije zaradila je upalu pluća te na tjedan dana
završila u bolnici na kisiku, no zahvaljujući velikoj snazi volje
još jednom je izašla kao pobjednik.
PODRŠKA OBITELJI I PRIJATELJA
I danas živi u svom rodnom Podturnu, a slobodno vrijeme najviše
voli provoditi u krugu obitelji i prijatelja. Posebno pak je
ponosna na svoje kćeri, Vladimiru i
Irenu. Starija Vladimira radi kao inženjer
radiologije na Institutu za tumore u Zagrebu te je pri kraju
magisterija za inženjera medicinske radiologije na studiju u
Splitu. Mlađa Irena pak je prof. matematike i fizike zaposlena u
Gospodarskoj školi Čakovec. Ogromno veselje predstavljaju joj
unuci Goran (12), Petar (8) i
Tena (6) koje često puta i razmazi kad joj
stignu u posjetu.
– Već bi mi bilo vrijeme razmišljati o odlasku u mirovinu, kako
bi sa suprugom Vladimirom živjela umirovljenički
život, kaže Slava, no dok god me zdravlje služi radit ću. Nema mi
ljepšeg osjećaja nego kad se ujutro probudim i spremim za posao,
posebno dok me kolegi i kolegice na poslu dočekaju s osmijehom na
licu, otkriva nam.
Opušta se i radovima u vrtu, kojeg, doduše zbog zdravstvenih
problema, više ne obrađuje u tolikoj mjeri kao nekada, a posebni
gušt joj je popiti kavu s prijateljicama, bilo u dvorištu, a
naročito pak u gradu na subotnjoj špici. Članica je Udruge
transplantiranih i dijaliziranih, no kako kaže, unatrag dvije
godine zbog epidemije koronavirusa, aktivnosti udruge dosta su se
primirile. Nekad je bila aktivna i u KUD-u Podturen, sudjelovala
na brojnim nastupima te fašničkim događanjima diljem Hrvatske.
Zaljubljenica je u putovanja te su se u njezinom planeru našle
destinacije poput Beča, Budimpešta, Bratislave, Venecije,
Sarajeva dok se unatrag nekoliko godina više okrenula Jadranu,
posebno Korčuli gdje redovito odlazi na rehabilitaciju, a često
puta sa svojim štapovima za hodanje možete je zateći i u šetnji
Podturnom.