Vijest dana, u Međimurju vjerojatno tjedna, mjeseca, a možda i godine, i dalje je međimurski župan Matija Posavec – od jučerašnjeg uhićenja, do današnje ostavke na mjesto župana
Matija Posavec političar je koji uživa ogromnu potporu svojih
birača – na nedavnim je lokalnim izborima pomeo konkurente, a iz
brojnih komentara koji se, nakon početnog šoka, i dalje slijevaju
na društvenim mrežama, jasno se može iščitati da svojem županu i
dalje ‘drže leđa’.
Matiju Posavca USKOK sumnjiči za koruptivna kaznena djela
primanja i davanja mita, trgovanja utjecajem te zlouporabe
položaja i ovlasti. Ozbiljne optužbe koje su mu stavljene na
teret priznao je i podnio ostavku na svoju dužnost.
To je jedino moralno ispravno što je u ovome trenutku mogao i
morao učiniti.
No, krenemo li samo malo u analizu teških kaznenih djela koja mu
se stavljaju na teret, pa te ozbiljne optužbe ‘prevedemo’ u deset
tisuća kuna mita i namještanje zapošljavanja dvama referenticama
– to je krimen kojim je srušen Matija Posavec?
I ne, nitko ne zagovara oprost Posavčevih grijeha – ako ih je
počinio, za njih neka i odgovara. Nitko, još gore, ne zagovara ni
vječnu mantru Bandićevih (idolo)poklonika – on je krao, ali je i
nama dao.
Nulta stopa, odjednom?
Ali, crv sumnje da ovdje nije riječ samo o konačnom provođenju u
djelo toliko najavljivane mantre o nultoj stopi tolerancije na
korupciju i kriminal, ne može ostati spavati, prvenstveno zbog
nemjerljive razlike u težini koju pokazuje vaga kojoj su na
jednoj strani djela za koja je optužen Matija Posavec, a s druge
milijunski iznosi i pogodovanja za kojima se prašina dizala u
nebrojenim drugim aferama i korupcijskim skandalima.
Deset tisuća kuna i dva namještena radna mjesta naspram svih onih
silnih vjetroelektrana, janafa, prikrivane imovine, pranja love
na adventskim kućicama, kupovine sudaca cipelama, putovanjima i
pozamašnim keš iznosima, pa i polarnim medvjedima u ormaru…
A to je, dobro znamo, tek jedan val u moru uzburkanom aferama u
kojem od osnutka Hrvatske plivaju brojne beskrupulozne ajkule.
S deset tisuća kuna i dva namještena radna mjesta, u usporedbi s
njima, Matija Posavec doista je sitna riba.
Međ-ugorje?
Deset tisuća kuna i dva namještena radna mjesta za naslađivanje
nacionalnim medijima koji, i kad dođu u naš kraj, i dalje ne
znaju razliku između Međimurja i Međugorja. A razlika je, osim u
600-tinjak kilometara udaljenosti, u još mnogočemu. U Međimurju
se, primjerice, politička vrhuška ukazuje rjeđe nego Gospa u
Međugorju. Međimurje, osim toga, nema Mamića, a ni Čakovec nikad
neće biti Čakovac.
Još je teže ne sumnjati u orkestrirani napad na političara koji
je, nije zgorega spomenuti, sve glasnije zagovarao i rješavanje
ozbiljnih društvenih problema u našem kraju, kad se u obzir uzme
da su istog dana USKOK i policija krenuli i u akciju protiv
donedavnog čakovečkog gradonačelnika, danas samo saborskog
zastupnika, Stjepana Kovača.
Država špara putne?
Na prvu, zaključak bi bio da se razlog za to krije u ‘češljanju’
poslovanja Grada za Kovačevog mandata, koje baš ovih dana u
gradskoj upravi Čakovca provodi neovisna revizijska kuća. Ali,
ne.
Kovač je ‘pao’ na tragikomičnom pokušaju da sebe prikaže žrtvom,
igrokazu sramotnom ne samo zbog njegove ideje da će time
pridobiti naklonost birača za još jedan mandat na čelu grada,
nego još sramotnijem zbog toga što je u tome imao potporu
visokopozicioniranih policijskih službenika.
Deset tisuća kuna i dva namještena radna mjesta i u isto vrijeme
lažiranje prijetnji – dva nepovezana slučaja, dva politička
rivala (jer međusobnu nenaklonost Posavec i Kovač nisu skrivali)
– u istome danu?
Samo su dva za to logična objašnjenja – ili je riječ o planiranom
rušenju međimurskog župana – pa što mu se nađe, dobro se nađe,
ili je država, odjednom, počela šparati na putnim troškovima.