Sportsku javnost zatekla je bolna vijest o smrti Rajka Kolareka, velikog zaljubljenika u odbojku. Od Rajka smo se oprostili u ponedjeljak u Nedelišću, a oproštajni govor je održao Slobodan Veinović:
Rajko Kolarek rođen je 14. ožujka 1961. godine u obitelji Marije i Dragutina Kolarek u Čakovcu, gdje je provodio djetinjstvo uz brata Predraga. Tu se i školovao i zaposlio u Međimurje betonu u kojem je, sa suprugom Mirjanom radio do prošle godine. Proteklih nekoliko mjeseci radio je u Prelogu u Eurobetonu. Kolege s posla kažu da je bio odgovoran i pouzdan radnik i divan čovjek.
Bio je brižan suprug i otac, Mirjana i Rajko su podigli dvoje djece, Borisa i Tinu. Osim svoje obitelji imao je još jednu veliku ljubav, odbojku. Bio je 40 godina aktivan u odbojci kao igrač, trener i sudac. Bio je izuzetan talent i stručnjaci su mu predviđali veliku odbojkašku karijeru; cijenili su ga i njegovi suigrači pa je bio dugogodišnji kapetan ekipe. Do 1995. godine igrao je u prvoj ekipi Odbojkaškog kluba Čakovec, a moram istaknuti da je bio talentiran za više sportova – u jednome razdoblju istovremeno je igrao i košarku u Košarkaškom klubu Građevinar.
Nakon aktivne igračke karijere položio je trenerski ispit i posvetio se trenerskom pozivu. Zbog velikog iskustva postao je i odbojkaški sudac najvišeg ranga u Hrvatskoj. Cijelu trenersku karijeru posvetio je radu s djecom, surađivao je sa školskim sportskim klubovima, odlazio je u klubove diljem Međimurja i Podravine i pomagao im da ojačaju klubove mlađim selekcijama.
Generacije djece su zbog njega počele igrati odbojku, njegovi prijatelji svjedoče: gdje god su ga zvali u pomoć nikada nikog nije odbio. Zbog popularizacije sporta, a posebno odbojke bio je dopisnik za različite medije i redovito je izvještavao javnost o sportskim uspjesima naših međimurskih klubova. I u tome poslu bio je sistematičan i vjerodostojan.
Naravno, bio je i volonter – aktivist u različitim sportskih organizacijama. Kao član Izvršnog odbora sudjelovao je u radu Kluba odbojke na pijesku, Odbojkaškog kluba Čakovec, Sekcije sportskih novinara Međimurja, a sportaši Čakovca su ga predložili i birali u Nadzorni odbor Zajednice sportskih udruga Čakovca.
Rajko je bio jedinstven po još nečemu – nikad nije koristio riječi ne i neću jer mu ništa nije bilo teško i na svaki problem i molbu imao je poznati odgovor: Nemaš problema. Uvijek je prihvaćao povjerene mu zadatke i podržavao sve aktivnosti koje su bile dogovorene. I svi smo znali da će ono što je Rajko obećao biti izvršeno. Rajac je bio ljudina.
Vijest o njegovoj tragičnoj sudbini bolno je odjeknula u sportskoj javnosti a riječi kojima ga opisuju prijatelji i poznanici su najčešće ove: dobar čovjek, istinski prijatelj, divna osoba, odličan trener. Takav je bio naš Rajko i takvog ćemo ga pamtiti… Imao je vedru i optimističnu narav i često puta nas je nasmijavao, ohrabrivao i poticao. Svojom skromnošću, marljivošću, poštenjem i dobrotom rješavao je sve situacije. Rajko Kolarek spada u skupinu rijetko dobrih ljudi i što se mene tiče, duboko vjerujem da nas ne napušta potpuno nego će živjeti zauvijek u našim mislima i našim srcima.
