Jarunski trkači mahali su biciklistici u kockastom i vikali joj u prolazu:
– Bok, Mia! Koliko si krugova već odvozila?
Toliko je brzo jurila da im je jedva stigla i odgovoriti. Mia Radotić (30) jedina je hrvatska biciklistica u profesionalnoj momčadi, ima 19 državnih titula prvakinja Hrvatske, odvozila je ženski Giro d’Italia, kultne biciklističke utrke Ronde van Vlaanderen, Fleche Wallonne, Strade Bianche, vozi utrke po cijeloj Europi, SAD-u…
Bicikl stavim u torbu
– Lani sam bila na Giro d’Italia, a sad mi je želja odvoziti Tour de France! – ponosno nam kaže Mia.
Vozite za momčad BTC City Ljubljana, kako to da radite baš u Sloveniji?
– Iz istog razloga zbog kojeg Luka Modrić igra u Španjolskoj. To je moj klub, trenutačno smo 12. od 37 ženskih momčadi na svijetu, a kad vozim na svjetskim i europskim prvenstvima, onda branim boje Hrvatske. Nadam se da ću ih braniti i dogodine u Riju na OI, ide najboljih sto na svijetu, imam realne šanse…
Zašto nemamo momčad?
– Ženski biciklizam kod nas nije razvijen. To je razlog.
A vi baš odlučili na bicikl?
– Djed Juraj bio je biciklist, tata Zvonimir isto, kao i brat Bruno. Meni je to dio života, a ne sport. Nas četvero odvozili smo zajedno više od 500 tisuća kilometara.
To je kao stari VW Golf?
– Ha-ha, i više! Lani smo tata (59), brat (32) i ja (30) vozili zimsko prvenstvo u ciklokrosu i sve troje bili prvaci Hrvatske.
Trend je da ljudi biciklom odlaze na posao, a vama je posao – voziti bicikl.
– A ja na posao idem vlakom, nemam auto. Bicikl stavim u torbu, vozim se do Ljubljane i tamo radim, tj. vozim bicikl. Kad idem kući u Čakovec, stvari stavim na autobus, mama Đurđica ih pokupi, a ja iz Zagreba dođem biciklom za tri sata.
Da se našalimo, idete li i na spojeve biciklom?
– Ha-ha, naravno! Ali dečko mora barem znati promijeniti zračnicu i na koliko se pumpaju tabularke.
Tabularke (tanke gume) se pumpaju na sedam bara?
– Ha-ha, krivo…
Što je najteži dio posla?
– Borba sa samim sobom, nikad ne postaje lakše, jer što sam bolja, to idem brže, a napori postaju veći. To je sport izdržljivosti jer treba deset dana sav umoran, u bolovima, i nerijetko temperaturi, odvoziti utrku.
Gdje sve trenirate?
– Kružim po Zagorju, centru grada, Cmroku, Markuševcu, idem do Pisarovine, penjem se na Sljeme…
Jeste li na Sljemenu sreli i premijera na biciklu?
– Da.
A što kad je kiša?
– Na svom balkonu, na drugom katu zgrade, imam valjke za bicikl i odradim trening od 50 kilometara.
Možete li zaraditi za život?
– Na ženskom Giru d’Italia bila sam na devetoj etapi druga na prolaznom sprintu. Dobila sam buket cvijeća i – sto eura. Dakle, ne puno, moram raditi. Instruktor sam grupama u teretani, organiziram s dečkima iz Adria Bikea ženske kampove, gdje učimo djevojke i gospođe kako same promijeniti gume, tehniku vožnje… Radim kod brata u BikePointRadotić dućanu u Čakovcu, a završavam Prehrambeno-biološki fakultet.
Posjet Rockyju Balboi
Dokad se možete voziti na najvišem svjetskom nivou?
– Tek sad ulazim u najbolje godine. Mogu još deset godina bez problema.
Kako održavate fizičku formu, je li dovoljno samo biti na kotačima ili?
– Djed Juraj imao je sjajan recept – zimi boks, ljeti biciklizam. I ja učim boksačke udarce, taktike napada, razmišljam o tri-četiri poteza unaprijed, a veselim se za mjesec dana utrci u Philadelphiji jer ću voziti kraj spomenika Rockyju Balboi.
Karijera u brojkama
19 titula državne prvakinje ima u karijeri (cesta i pista)
166 kilometara rekordna je dionica koju je odvozila
11 mjeseci godišnje trenira, u pravilu svaki dan odvozi između 80 i 90 kilometara
97,7 kilometara na sat bila joj je maksimalna brzina na spustu na nedavnoj biciklističkoj utrci u Belgiji
50 tisuća kuna stoji bicikl za utrke, a vozi klupski Scott Addict
20 bicikala promijenila je u životu, prvi je bio narančasti tricikl koji je vozila sa 18 mjeseci
100 eura dobila je, uz buket, kao nagradu za drugo mjesto na sprintu na devetoj etapi utrke Giro d’Italia.
500 tisuća kilometara odvozili smo zajedno djed, otac, brat i ja. Meni i mojoj obitelji biciklizam je postao dio života, a ne samo naš sport