Šahisti Stridona iz Štrigove vjerojatno će 2013. godinu pamtiti samo po dobrim rezultatima. Ekipa se iz druge lige probila u viši rang u kojemu je i zadržala status, dok je druga ekipa bila najbolja u trećeligaškom rangu. Kakva je bila šahovska godina za Stridon pitali smo njihovog predsjednika Rolanda Tomašića.
eMedjimurje.hr: Polako idemo kraju još jedne godine, koliko ste zadovoljni u Šahovskom klubu Stridon godinom koja je za nama?
Tomašić: Rezultatski godina je bila odlična, a s druge strane do sada nikada nismo imali takve financijske probleme. Mladen Trbojević je bio najuspješniji igrač na prvoj ploči na finalu Kupa Republike Hrvatske što je velika stvar, gdje smo osvojili odlično deveto mjesto. Naši članovi na pojedinačnim natjecanjima redovno su u gornjem djelu tablice pa i na samom vrhu.
eMedjimurje.hr: Ekipa se plasirala iz druge lige u viši rang gdje je i zadržala status, vjerujemo da će taj rezultat biti zapisan velikim slovima u povijesti kluba?
Tomašić: Naravno. Do sada smo su nam prvoligaši bili kadeti, juniori i žene, ali mislim da je puno teže biti prvoligaš u seniorskoj konkurenciji jer se natječemo s profesionalcima. Nekada se znalo čuti: Izgubili ste od nekih za koje ni ne znate odakle su. Sada već šahisti dobro znaju gdje je Štrigova i osjećamo neko poštovanje izvan Međimurja. Kao novaci u ligi smo išli ostati, a sve ostalo je uspjeh. Na kraju smo cijelo vrijeme bili na vrhu, a da smo pobijedili Požegu, mogli smo i u I. a ligu. To peto mjesto je odličan uspjeh i realan plasman.
eMedjimurje.hr: Druga ekipa Stridona je postala prvak treće lige što je također veliki uspjeh.
Tomašić: Za nas je veliki uspjeh, ali je neuspjeh cijelog međimurskog šaha, jer je naša druga ekipa bila bolja od svih 12 ostalih klubova. Osim toga, već desetak godina iz naše treće lige ni jedan klub ne može proći kvalifikacije za drugu ligu što je za mene porazno.
Glavni problem je što se zanemario rad s mladima. Nitko se ne bi mučio u stvaranju, već svi žele gotovog igrača. Osobno nisam zadovoljan s našom drugom ekipom, iako su to dobre cure i dečki, dobri šahisti, ali se baš nisu oznojili trenirajući. Smatram da je smisao druge ekipe dobiti igrače za prvu ekipu, a za to treba puno raditi. Ovdje moram pohvaliti kapetana Maria Kovačića, koji je najzaslužniji za osvajanje prvog mjesta.
eMedjimurje.hr: Koliko aktivnih članova trenutno imate u klubu, kako izgleda njihov radni tjedan? Koliko djece je uključeno u rad?
Tomašić: Imamo pedesetak aktivnih članova. Članovi prve ekipe su skoro svakodnevno u šahu: treniramo, igramo turnire i mađarsku ligu, pratimo novosti u teoriji šaha. Djeca treniraju dva puta tjedno i često igraju na turnirima. Broj djece nam godinama varira od 10-25. Nekada smo imali i više, ali mi trenere ili bilo koga ne možemo plaćati.
eMedjimurje.hr: Koje su još planirane aktivnosti do kraja godine, a kakvi su planovi i želje za iduću godinu?
Tomašić: Do kraja godine ćemo odigrati nekoliko brzopoteznih turnira i u potrazi smo za novim predsjednikom, ali je tako velika navala za tu funkciju da nam je teško odabrati najboljeg. Radimo razne kalkulacije kako da preživimo godinu i da održimo ovaj rezultatski nivo.
Planiramo organizirati jedan veliki međunarodni turnir sa 150 sudionika u sedam dana iz više država. Kada bismo to uspjeli vjerojatno ne bi imali problema sa financijama u 2015. godini. Osim toga, planiramo i dalje organizirati Otvoreno ekipno prvenstvo Štrigove i poneki manji turnir. U I. b ligi pokušati ponoviti ovogodišnji rezultat što će biti vrlo teško, a ako se ukaže prilika i nešto više.
Željeli bismo da naši članovi Trbojević i Saša Vidović postanu međunarodni majstori, Mario Vidović i Horvat FIDE majstori, da kadeti Hergotić, Kanižaj, Colev, Majer i ostali ostvare značajne rezultate u svojim konkurencijama što bi im bila nagrada za uloženi trud na treninzima. Voljeli bismo riješiti naš petnaestogodišnji problem, a to je da u Osnovnoj školi Štrigova uspijemo formirati šahovsku grupu.
eMedjimurje.hr: Imate dosta putovanja i troškova, kako se snalazite s financijama?
Tomašić: Mi smo se prije nekoliko godina pripremili za krizu i nismo imali posebnih financijskih problema, ali ova godina je bila katastrofalna. U biti članovi su sami financirali klub. Općina je do sada uvijek bila korektna i pridržavala se dogovorenog, ali što se tiče ZŠUISMŽ je nejasno koliko trebamo dobiti u godini i koliko ćemo stvarno dobiti.
Njihova logika i matematika je za nas šahiste preteška i bolje da ne pokušavamo shvatiti. Međimurski šport je u velikim problemima. Novaca je sve manje, a to manje ne dobiju športovi koji su uspješni, već privilegirani. To mislim na sve koje iz svojih proračuna dodjeljuju novce za šport, kao i sponzore. Postoji skupina ljudi, koja živi od privilegiranih športova i kojima je interes da se zadrži sadašnje stanje. Ispada da šport postoji zbog sudaca, delegata i pojedinaca koji vode Saveze i klubove. Treba izraditi bolji Zakon o športu i Zakon o udrugama, jer ovi nisu dobri.
Treba razdvojiti profesionalce od amatera. Potrebno je izradi program razvoja športa u Međimurju, Hrvatskoj do 2035. godine. Dok se to ne napravi sve je nebitno. Moram naglasiti, da klubovi, koji se s nama natječu od lokalne samouprave dobiju 100-200 tisuća kuna (Zagreb,Rijeka i Split puno više), a mi 30-35. Nije im jasno da “hrvatska Švicarska” ima takav odnos prema nama.
eMedjimurje.hr: Poruka za kraj za posjetitelje našeg portala bila bi…
Tomašić: Želim svima sretniju Novu godinu, nego što mislim da će biti.
GENS UN SUMUS
SVI SMO JEDAN ROD
