ŽRK ZRINSKI Lea Vukojević: ‘Trebala sam ići na Tenerife, no odlučila sam se za Čakovec’

Porazgovarali smo s igračicom Zrinskog Leom Vukojević koja je bila najefikasnija u ogledu s Dalmatinkom.

Rukometašice Zrinskog u tjedan dana odigrale su tri utakmice. Zanimljivo je da su zabilježile dvije gostujuće pobjede u Virovitici i Pločama, a poražene su kod kuće u sjevernom derbiju od Koke. Nakon ogleda u Pločama porazgovarali smo s najefikasnijom igračicom u tom susretu Leom Vukojević.
 
eMedjimurje: Lea čestitke na pobjedi nad Dalmatinkom. Ovo nije bila utakmica za one tankih živaca, većina utakmice po jedan gol za njih ili vas, ali na kraju pobjeda Zrinskog.
Lea: Hvala. Utakmica je bila dosta zahtjevna za nas i fizički i psihički, fizički iz razloga jer smo cijeli dan provele u busu i teško je nakon toga igrati utakmicu, a psihički je bilo zahtjevno jer smo svi bili ‘nabrijani’ na pobjedu i nitko se nije htio predati. Obje ekipe su se lavovski borile, ‘tukle’ smo i jedne i druge. U završetak utakmice smo mi ušle hladnije glave i realizirale naše prilike i to nam je donijelo pobjedu.
 
eMedjimurje: Bila si najefikasnija igračica susreta s 9 golova, 6 s krila i 3 iz sedmerca. Ekipa se oslonila na tebe i tvoje iskustvo.
Lea: Mislim da se svi oslanjamo na sve. U ekipnom sportu nema pojedinaca, svi se oslanjamo na onog do sebe jer jedino zajedništvo donosi pobjedu. Nisam mogla zabiti gol, bez da mi netko doda, tako da zasluge nisu samo na zabijenim golovima, nego na kompletnoj igri.

eMedjimurje: Zanimljivo da ste zajedno s Balić postignula ukupno 14 od 26 golova Zrinskog, slobodno možemo reći pobjeda na krilima čakovečkih krila?
Lea: U ovoj utakmici je tako ispalo, protivnice su više zatvarale sredinu i ostavljale više šanse za nas na krilima, drago mi je da smo mi tu priliku iskoristile.
 
eMedjimurje: Kako izgleda dan kad se igra u Pločama, kad ste krenule, što imate od obroka tijekom dana, kada se vraćate, kako je biti više od pola dana u autobusu, što radite tijekom putovanja?
Lea: Putovanje u Ploče je uvijek ‘veselo’. Krenule smo u 7:30 ujutro, nastavile sa spavanjem u autobusu. Oko 12 sati stali smo na ručak kojeg smo si svaka ponijele od kuće pošto u ovo vrijeme ne rade restorani. Vrijeme u busu provodimo na različite načine, neke spavaju, neke kartaju, pričaju, gledaju filmove… Dug je put pa imamo vremena za puno aktivnosti. U Ploče smo stigli oko 16 sati, prošetale smo rivom, protegnule noge od autobusa, popile kavu i krenule u dvoranu. Nakon utakmice ispred dvorane pojeli smo večeru i krenuli put Čakovca gdje smo stigli u 6 sati ujutro.

eMedjimurje: Kako je izdržati tri utakmice u sedam dana, i još od toga dva gostovanja uz ovo daleko gostovanje do Ploča?
Lea: Tri utakmice u sedam dana je teško za odigrati, fizički je to napor, tijelo se ne stigne oporaviti od prve utakmice, a na rasporedu je već druga. Tokom naše igre malo se rotiramo jer je svaka utakmica gol za gol, ali mislim da nitko od nas ne osjeti bol tokom utakmice, no čim završi sve ‘popadamo’ s nogu. Za nas je tu naša kondicijska trenerica Ines Okun koja nas vrati u život i spremne smo za novi trening i novu utakmicu. U sedam dana teško je pripremiti taktiku za utakmicu jer imamo malo vremena, no svaka od nas da 100%, trener Goran Mrđen nas dobro pripremi taktički, proučimo protivnike i onda je na nama da taj dogovor realiziramo.
 
eMedjimurje: Put Ploča su išle samo najiskusnije igračice jer ste imale manji bus pa da imate malo mjesta za odmor. Kako je igrati utakmicu nakon nekoliko sati vožnje i prijeđenih 600 km?
Lea: Utakmicu igrati nakon pola dana provedenog u autobusu je teško odigrati, mišići se zgrče, boli cijelo tijelo, ali mi na put krećemo već sa psihičkom pripremom da će biti teško, da ćemo osjećati bol, ali da to ‘moramo’ odraditi. Čim krene utakmica, bol nestaje, a put nazad je uvijek lakši kada sa sobom nosimo dva boda. Mislim da će se i moje suigračice složiti sa mnom kada kažem da većina nas nedjelju provodi u pidžami odmarajući.

eMedjimurje: Na ovom susretu nije bilo prve vratarke Anje Žvorc koja se priprema za stručni ispit, unatoč tome Marta Kozjak je bila na razini zadatka, imala 11 obrana i dala veliki doprinos pobjedi.
Lea: Da, Anja nije išla sa nama, no Marta se pobrinula da se ne vidi da nam Anja nedostaje. One su uigran tim i uvijek pokrivaju jedna drugu, ako jednoj ne ide, uvijek je druga tu da ju nadopuni i pomogne nama u obrani.

eMedjimurje: Iduća utakmica je naredne subote u Osijeku, kakav je plan treninga, što vas sve čeka u Zrinskom u tjednu uoči slavonskog gostovanja?
Lea: Plan treninga ne znam, to morate pitati trenera, no znam da krećemo u tjedan fokusirani na gostovanje u Osijeku, krećemo s proučavanjem protivnika i pripremanjem taktike za subotnju utakmicu.
 
eMedjimurje: Osijek je poražen od Dugog Sela 24:26 u ovom kolu, sad vas na neki način moraju dobiti da ne zabilježe dva uzastopna domaća poraza, pritisak je na njima, možete li iznenaditi Osječanke?
Lea: Ove godine liga je neizvjesna, sve ekipe iznenade nekog protivnika u nekom dijelu prvenstva. Svjesni smo da je gostovanje u Osijeku teško, no mislimo da imamo šanse pružiti dobar otpor, pa pobjeda neka ode boljoj ekipi.
 
eMedjimurje: Kako si ti krenula u svijet rukometa, kako je tekla tvoja karijera, kako te put doveo u Zrinski?
Lea: Rukomet sam krenula trenirati u osnovnoj školi, sasvim slučajno, ujak je sestričnu i mene odveo na trening, meni se je to jako svidjelo i evo 18 godina nakon još mi se sviđa. Započela sam u svojoj rodnoj Koprivnici, Podravci koju sam nakon osam godina zamijenila Zelinom. Tamo sam provela dvije godine pod vodstvom Mrđena, nakon čega smo se skupa vratili u Podravku. Godinu poslije igrala sam ponovno za Zelinu, nakon čega me put odveo u Mađarsku, Kisvarda godinu i pol te pola godine u Mosonmagyarovar. Trebala sam ići na Tenerife i već sam imala ugovor ispred sebe, no na poziv trenera Mrđena odlučila sam se ipak za Čakovec gdje sam nastavila školovanje i zaposlila se. I evo me već četvrtu sezonu u Međimurju.
 
eMedjimurje: Uspijevaš li usklađivati posao, obitelj, slobodno vrijeme, rukomet?
Lea: Trenutno sam nezaposlena pa je lakše usklađivati sve to. Trenutno živim u Koprivnici i svakodnevno s trenerom putujem u Čakovec na treninge, aktivno tražim posao, no u ovoj situaciji teško je doći do zaposlenja. Obitelj i prijatelji već su naviknuti da ‘letim na sve strane, ali uz dobru organizaciju sve se stigne. Prije dvije godine sam živjela u Čakovcu, ujutro radila, poslijepodne išla na fakultet i navečer na trening, to je bilo dosta zahtjevno no smatram ako netko to stvarno želi, može se izgurati. Da, je naporno, ali radim ono što volim pa je nekako lakše.