Vijesti / Sport
Sport
TRENER SPASOJE TODOROVIĆ 'Uz obitelj, odbojka je moje sve'
Privatna arhiva

ODBOJKA GA ZADRŽALA U MEĐIMURJU

TRENER SPASOJE TODOROVIĆ 'Uz obitelj, odbojka je moje sve'

37-godišnji Čakovčanin Spasoje Todorović je jedan od onih kojeg je sportski talent odveo daleko od rodne grude. Odbojka je „kriva“ što se je zadržao u Međimurju, no to nije sve

Autor ovog priloga upoznao ga je vidjevši ga na sportskim terenima Graditeljske škole u Čakovcu kako neumorno „radi na sebi“, a ponekad su mu se pridružili i susjedi koji su „skužili“ da je to sportsko usavršavanje drugačije od drugih, a i mi koji smo daleko od stručnosti u tome smo shvatili da u našem susjedstvu, susjedstvu tih terena živi jedan otvoreni, elokventni i sportu privrženi čovjek.

Nije trebalo dugo za upoznavanje, a novinarska znatiželja učinila je svoje.

Tko je Spasoje?

Fotogalerija

- Rođen u Bosni i Hercegovini, točnije u Odžaku, 20.09.1983. Odrastao i završio školu u Modriči, svom rodnom gradu, gradu odbojke, bivšem šampionu Jugoslavije. Uz školovanje od ranog djetinjstva započeo s treniranjem odbojke, točnije od 4 razreda osnovne škole- rekao je za početak, a aludirajući na pitanja vezana uz odbojku.

- Nakon završene srednje škole zbog upisa na fakultet u Banja Luci prelazim iz Modriče u tamošnji  Borac. Nakon Banja Luke kratki odbojkaški igrački angažman  bio mi je u Srbiju, točnije Velikoj Pazovu i Obrenovcu. Poslije tih avantura povratak u Modriču u tadašnjeg i višestrukog državnog šampiona , pa nakon toga odlazak u odbojkaški klub Napredak Odžak, također šampiona Bosne i Hercegovine.

Dolazak u Hrvatsku, Međimurje?

- Da, iz Napredka sam došao u OK  Centrometal Črečan gdje sam proveo 7 godina, a nakon toga još 3 u odbojkaškom klubu Varaždin volley. Nakon treće godine igranja u Varaždinu  završavam igračku karijeru i preuzimam kao trener mlađe uzraste odbojkaša u Varaždinu s kojima sam osvojio jednu šampionsku titulu mlađe kadetsko i jednu vicešampionsku. Jednu sezonu sam proveo u Varaždinu i kao trener prvoligaške seniorske muške ekipe. 

Odlazak iz Hrvatske?

- Da, ali ne daleko. Inače,  kao trener radim u dvije sredine, zadovoljan sam, sve funkcionira po njemačkom sistemu, precizno i odgovorno, pošteno, profesionalno. Tu se dodatno školujem na Fakulteti za šport Ljubljana, i već 5 godina djelujem kao trener ženskih ekipa svih uzrasnih kategorija u OK Lendava. Lendavske odbojkašice su članice  2. Državna liga i  od  nedavno sam  ŽOK Sobota iz Murske Sobote - 1 državna liga samo seniorke.

Sportski počeci

- Vezanost za sport datira iz ranog djetinjstva, negdje od 10-e godine i to se sve nekako okrenulo prema odbojci jer je bila, i dan danas je, dio povijesti u gradu u kojem sam odrastao, Modriči i  logičan izbor je bio odabrati odbojku- kaže.

U tome je ulogu odigrao i talent

- Talent je važan, ali rad uvijek pobjeđuje, ja sam i kao igrač i sad kao trener uvijek bio spartanac. Rad, rad i samo rad, naravno, kvalitetan rad. Kao igrač sam imao sreću odrastati uz velike šampione i učiti od njih, igrao sam u šampionskim ekipama i izgradio karakter borca i pobjednika.

Kako se gradila karijera?

- Svaki period karijere je bio poseban, ali najljepši je bio u Napretku iz Odžaka i u Centrometalu iz Črečana. Borba za naslove, doprvaka i prvaka u Odžaku, nezaboravno i neponovljivo iskustvo. Lijepo  i prelijepo bilo u Črečanu. Ocijene temeljim jer sam kao igrač sam igrao u 6-7 klubova,  a Međimurski je jedan i jedini, prvoligaš iz Črečana - CENTROMETAL ČREČAN.

Zanima nas, kako si došao u Međimurje. Stanje u međimurskoj odbojci?

- Zaslužni za moj dolazak u Centrometal su bili Jadranko Kirić, Srećko Horvat i Mladen David. Tajnik,  trener, dopredsjednik i predsjednik. Stanje u međimurskoj odbojci je bilo odlično, stabilno i kvalitetno. Tada je bilo talenata, za danas nisam previše upućen ali vjerujem da ih ima, samo ih treba kroz rad pronaći- kaže o počecima, a za stanje o odbojci će reći:- Stanje u odbojci u Međimurju je za mene nepoznanica, osim mog bivšeg kluba iz Črečana. U Črečanu su uvijek  kockice bile posložene na visokom nivou, vjerujem da je i sad tako.

Zbog čega si napustio hrvatsku odbojku ?

- Odbojku u Hrvatskoj sam napustio iz prostog razloga jer se ukazala šansa za rad u Sloveniji i trebao sam osobno neki novi izazov u karijeri kao trenera jer sam karijeru igrača prekinuo u Varaždinu zbog problema s leđima, odnosno bolovima u njima.

Slovenija?

- U Sloveniji su me primijetili na utakmicama još dok sam bio igrač, bilo je čak i pregovora da igram za neke klubove u Sloveniji. Igrali smo niz prijateljskih utakmica i valjda sam im bio zanimljiv kao trenerska figura. 

Inače, ne bih uspoređivao odbojku u Hrvatskoj i Sloveniji jer je to teško.  Teško  je uspoređivati različite kulture i pogled na šport. Odbojka je u svakom slučaju kvalitetna u obje zemlje.

Što ti je odbojka dala u životu?

- Kao igrač se dičim s uspjesima u Bosni i Hercegovini, igrao sam u šampionskim ekipama i svaka je na svoj način bila posebna. Najveći rezultat, čast i ponos za mene  je da sam u svakoj ekipi bio kapetan. 

Što ti želiš 'dati' njoj?

- Prije svega želja za promovirati  šport, "zaraziti" što više mladih s odbojkom, okušati se u nekom od top klubova u Italiji ili Turskoj i biti dio reprezentacije, kao dio stručnog štaba.- kaže s puno optimizma.

Riječ, dvije o obitelji?

- Dvije prekrasne kćerke, Tia i Nika, obje sportašice. Tia odbojkašica,  a Nika tenisačica. Supruga Karmen, žena od koje sam puno naučio i kojoj sam zahvalan za sve, uz koju se okupljamo svi, ona nas pokreće jer je neiscrpni izvor ljubavi. Zahvalan sam za njenu potporu i razumijevanje, a najviše za svu pažnju koju pokazuje prema našim kćerkama. Uz njih su tu, u Međimurju još i moji drugi roditelji, punica i punac, Marina i Stjepan Hoblaj. 

Pročitajte i ovo
Najgledaniji video
Najgledanija galerija
Izdvojeno

Reci što misliš!