Povodom Dana žena donosimo inspirativnu priču o ženama i djevojkama iz Košarkaškog kluba Dubravčan koje utiru put vlastitoj uspješnoj sportskoj priči
Košarkaški klub Dubravčan osnovan je prije 51 godinu, a danas, nakon niza uspjeha, postao je prepoznatljivo ime i institucija u svijetu međimurske košarke.
No prije tri godine u klubu se počela razvijati jedna malo drugačija priča – ona o ženskoj košarci.
Sve je krenulo probnim treningom
“Prije tri godine poznati međimurski košarkaški trener, Bruno Kovačić, u Donjoj Dubravi je s dečkima iz KK Dubravčan odradio jedan probni trening za djevojčice.
Odaziv je bio ogroman i tako je krenulo s igranjem ženske košarke u našem mjestu. Trener novoosnovanih skupina bio je na početku Kristijan Krušelj, trener muške ekipe, a kada sam položila trenerski ispit za trenera 1. razine, onda sam ekipe preuzela ja”, ispričala nam je Mirjana Čituš iz Donje Dubrave, trenerica mladih košarkašica, prilikom našeg susreta na jednom od posljednjih treninga u sezoni.
Inače i sama bivša košarkašica, danas treninge tri puta tjedno te dvije skupine (od predškole do 4. razreda te od 4. do 8. razreda) Mirjana Čituš usklađuje s poslom, dvoje djece (6 i 8 godina), suprugom te obavezama kod kuće.
“Nije teško jer djevojčice zaista zanima sport i rijetko propuštaju treninge. Najviše djevojčica dolazi iz Osnovne škole Donja Dubrava, no tu su i igračice iz okolnih naselja, pa i Ludbrega”, priča Čituš dok usmjerava djevojke u treningu.
U razgovor se uključuje Boris Majcen, tajnik KK Dubravčan i hvali svoju kolegicu: “Na inicijativu Mirjane Čituš razvila se ova pozitivna priča. Mirjana je sva u košarci i tu strast prenosi na djevojčice, što se pak vidi u njihovim uspjesima.”
Prva potpredsjednica u povijesti kluba
Naišli smo i na Marijanu Mihaljac, jednu od rijetkih pomoćnih sutkinja u košarci u Međimurju, delegatkinju, a po prvi put u povijesti KK Dubravčana – potpredsjednicu kluba. Naime, na nedavnoj izbornoj skupštini izabrana je na ovu funkciju.
“Sve je krenulo još u osnovnoj školi. Moj brat je igrao košarku i vodio me na treninge. Tako sam prvo počela raditi zapisnike pa sam u 7. razredu osnovne škole postala i pomoćni sudac, a nakon što sam navršila 18 godina postala sam delegat.
Drago mi je što se situacija mijenja i što se u košarci među sucima i delegatima može naći dosta žena. To je sada normalna stvar”, kaže Mihaljac.
Tri igračice, jedna strast
U pauzama treninga razgovarali smo i s tri igračice – Brigitom Vadas (14) iz Donjeg Vidovca, Sarom Butek (11) iz Ludbrega te Laurom Lisjak (12) iz Donje Dubrave. Sve tri su složne – osim sportske aktivnosti, košarku igraju i zbog društva.
Prije godinu i pol dana Brigita Vadas, 14-godišnjakinja iz Donjeg Vidovca pridružila se KK Dubravčan. Sa svojih 183 centimetara među najvišim je djevojčicama u ekipi, što joj pak ide u korist.
“Bio je to nekakav prirodnu put da igram košarku, kojom bih se voljela baviti i u srednjoj školi. Roditelji me u potpunosti podržavaju u mom odabiru sporta”, kaže Brigita kojoj je najbolji dio treninga igra 1:1.
Saru Butek (11) pak roditelji redovito voze iz Ludbrega u Donju Dubravu. “Oduvijek me zanimala košarka, a u Ludbregu se igra samo MBA Junior koji sam prerasla. Tako sam, uz tatinu podršku, došla u KK Dubravčan.
Ostale su me igračice odmah prihvatile tako da sada imam i nove prijateljice. Lijepo je igrati u Međimurju, moram priznati da nam je ekipa borbena. Čak i kada gubimo, veselimo se svakom košu i ponosne smo na rezultate”, ispričala nam je Sara.
A tu je i Laura Lisjak, košarkašica iz prave košarkaške obitelji. Sa svojih 12 godina već je nekoliko puta bila pozvana na treninge reprezentacije U-13.
“Od samog osnivanja ženske ekipe igram u KK Dubravčan, dakle već tri godine. Zabavno je igrati košarku, posebno jer i moja braća, Samo i Mateo, igraju za Grafičar iz Ludbrega”, otkriva nam Laura.
Ono što smo na treningu primijetili jest nevjerojatna disciplina djevojčica, zajedništvo i pozitivna sportska kompetitivnost. Doista su snažne djevojke!
Sezona turnira i utakmica uskoro će završiti, treninzi u dvorani preselit će se na otvoreno igralište na Krbulji, no druženja će se tijekom cijelog ljeta nastaviti – do nove sezone i novih uspjeha.
