
Od igranja s dečkima do laskave titule
Povodom Dana međimurskog nogometa 2026. godine prvi je put dodijeljena nagrada za najbolju nogometašicu Međimurske nogometne lige za žene. Razlog tome je i osnivanje same lige prije nekoliko mjeseci – važan iskorak za ženski nogomet u regiji.
Prva dobitnica ove nagrade je Paola Poljaković, studentica farmacije iz Celina, maloga mjesta gdje je ženski nogometni klub osnovan prije muškoga. Iako je Paola strastvena igračica, priznaje da su gledanje utakmica i navijanje ipak rezervirani za muški dio obitelji.
Paola je s nogometom počela vrlo rano.
– Počela sam s nekih 11 godina. Prvo sam igrala s dečkima u susjednoj Sivici, tamo je trenirao i moj brat, a tata je cijeli život u nogometu, prisjeća se.
S dečkima je igrala oko četiri godine, do kraja osnovne škole. Tijekom srednje škole dobila je poziv da trenira u Ženskom nogometnom klubu Međimurje Čakovec, što opisuje kao jako lijepo i važno razdoblje, no završetak srednje škole i odlazak na studij u Zagreb donijeli su nove izazove – usklađivanje fakulteta i treninga u Čakovcu postalo je gotovo nemoguće.
Zbog toga je na prvoj godini studija napravila pauzu, a nogomet je sljedeće dvije godine bio sveden tek na povremene treninge na fakultetu, gdje je igrala futsal, odnosno mali nogomet.
Povratak
Prekretnica se dogodila 2024. godine kada je u Celinama osnovana amaterska ženska nogometna ekipa. Paola se bez razmišljanja priključila.
– Ova liga je baš za mene i cure poput mene. Nije prezahtjevna u smislu obaveznih dolazaka na svaki trening, ali i dalje ima natjecateljski i borbeni duh, kaže.
Studiranje u Zagrebu i igranje nogometa kod kuće zahtijevaju dobru organizaciju, pogotovo otkako je Paola postala kapetanica ekipe. Treninzi se održavaju dvaput tjedno, utorkom i četvrtkom, a Paola se trudi doći barem na jedan. Vikendi s utakmicama, turnirima i važnim klupskim događajima ipak imaju prednost.
Unatoč umoru i obavezama, ističe kako joj je pravi gušt doći doma i zaigrati. Vjeruje da su suigračice prepoznale njezin trud, što je i razlog zbog kojega je ona kapetanica posljednjih pola godine. Osim sportskoga dijela, u klubu su se razvila i čvrsta prijateljstva, cure se druže i izvan terena te su si velika podrška.
Ekipa ima i vjerne navijače, samo Paolinih na utakmicama bude desetak. Ženski nogomet, kako kaže, postaje sve popularniji, a interes publike iz utakmice u utakmicu raste.
Najbolja među najboljima
U izboru za najbolju nogometašicu sudjelovalo je sedam igračica, po jedna iz svake ekipe. Treneri su nominirali svoje kandidatkinje, a zatim su treneri i kapetani međusobno bodovali igračice. Paola je na kraju skupila najviše bodova, što ju je iskreno iznenadilo. Titulu doživljava kao priznanje cijeloj ekipi, ali i kao motivaciju drugim curama da se trud isplati. Posebno joj je drago što je nagrada izazvala ponos u njezinu selu i pokazala da i male sredine mogu iznjedriti velike uspjehe.
Vjeruje da će nastavak lige u godinama koje dolaze dodatno potaknuti interes za nogometom, ne samo kod djevojčica i djevojaka, već i kod žena koje se možda još premišljaju.
Na pitanje kako motivirati, Paola odgovara da je danas situacija puno povoljnija nego nekad.
– Postoje ženske ekipe gdje cure mogu doći, vidjeti kako izgleda ženski nogomet i kakav je to kolektiv. Ako se trude i budu uporne, mogu postići stvarno odlične rezultate.
S obzirom na veliku dobnu razliku unutar ekipe, smatra da je riječ o izuzetno vrijednom okruženju, mjestu gdje se igračice ne razvijaju samo sportski, nego i kao djevojke i žene izvan terena.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3694










