Dvadeset godina nakon sljemenskog čuda, vožnja Janice Kostelić bez štapa i rukavice i dalje se pamti kao jedan od najvećih trenutaka hrvatskog sporta.
Vrijeme neumoljivo prolazi, ali neki sportski trenuci ostaju trajno urezani u pamćenje cijele nacije. Jedan od takvih dogodio se 5. siječnja 2006. godine, kada je Janica Kostelić na Sljemenu odvozila utrku koja se i danas spominje s posebnim poštovanjem i emocijama.
Bio je to slalom na njezin rođendan, pred domaćom publikom i u atmosferi kakva se rijetko viđa. Nakon prve vožnje Janica nije bila u samom vrhu poretka, no prava drama tek je slijedila. Druga vožnja započela je pehom – već na startu ostala je bez štapa i rukavice. U trenutku kada bi većina sportašica odustala, Janica je odlučila nastaviti.
Uslijedila je vožnja koja je prkosila pravilima, očekivanjima i zdravom razumu. Golom rukom prolazila je kroz vrata, tijelom i laktom otvarala put niz stazu, ne popuštajući ni u jednom trenutku. Publika je ostala bez daha, a svaka sljedeća sekunda donosila je sve veće nevjerovanje. U cilj je ušla iscrpljena, ali uspravna – i na postolju.
Treće mjesto samo po sebi ne bi bilo senzacija, jer Janica je na pobjede i medalje već bila navikla. No način na koji je do tog postolja stigla pretvorio je utrku u simbol nečega mnogo većeg od sportskog rezultata – u priču o karakteru, hrabrosti i nepokolebljivoj volji.
Upravo takvi trenuci definirali su cijelu njezinu karijeru. Janica Kostelić ostaje najveća hrvatska sportašica svih vremena. Osvojila je četiri olimpijska zlata i jedno olimpijsko srebro, tri velika kristalna globusa te 30 individualnih pobjeda u Svjetskom kupu. Dominirala je disciplinama u kojima je nastupala, a njezina sposobnost da se iznova vraća nakon teških i brojnih ozljeda donijela joj je poštovanje ne samo navijača, već i sportskog svijeta u cjelini.
Daleko od reflektora – Janica danas
Nakon završetka karijere Janica se povukla iz javnosti jednako tiho i nenametljivo kako je i živjela. Posljednjih godina poznato je da živi povučeno, daleko od medijske pažnje, te se posvetila najvažnijoj životnoj ulozi – onoj majke.
Majka je šestogodišnjeg sina Oskara te jednogodišnjeg djeteta, rođenog u rujnu prošle godine, čiji identitet odlučno skriva od javnosti. Svoju privatnost čuva dosljedno i strogo, zbog čega se o njezinu svakodnevnom životu zna vrlo malo.
Ipak, njezin legendarni status živi i danas. Svako novo podsjećanje na stare fotografije, utrke i povijesne trenutke na snijegu budi snažne emocije kod generacija koje su odrasle uz njezine pobjede, padove i povratke.
Dvadeset godina nakon sljemenske vožnje, Janica Kostelić i dalje ostaje simbol sporta u kojem rezultat nikada nije bio važniji od karaktera.
Na kraju, bez obzira na godine koje prolaze i poglavlja koja se zatvaraju, jedno ostaje isto – poštovanje i zahvalnost. Sretan rođendan, kraljice. Hvala na trenucima koji su nadilazili sport, na hrabrosti koja je inspirirala i na uspomenama koje i danas bude emocije. Neke se pobjede ne mjere medaljama, nego mjestom koje ostanu u srcima ljudi – a Janica Kostelić tamo ima trajno upisano ime.
