Domagoj Dominić, trener u Gimnastičkom klubu Macan, otkriva kako se parkour razvio u Čakovcu, zašto je siguran za sve uzraste i zašto ovaj sport osvaja djecu i mlade
Domagoj Dominić jedno je od najprepoznatljivijih imena parkoura u Međimurju, a danas s puno entuzijazma i strpljenja gradi sportsku priču koja iz godine u godinu okuplja sve više djece, mladih i zaljubljenika u kretanje.
Bivši gimnastičar i kineziolog po struci, Domagoj je prve korake u parkouru napravio tijekom studija u Splitu.
„Vidio sam dečke kako skaču po zidovima i stijenama i morao sam provjeriti o čemu se radi. Odmah mi je bilo jasno da je to nešto posebno,“ prisjeća se Domagoj.
Nakon povratka u Čakovec, ideja o parkouru brzo je prerasla u konkretan program unutar Gimnastičkog kluba Macan.
O počecima i razvoju sporta
Uloga Domagoja nije ostala samo na lokalnoj razini – danas je aktivan i unutar Hrvatskog gimnastičkog saveza, gdje sudjeluje u razvoju parkoura na nacionalnoj razini.
„Nismo očekivali da će se sport razvijati ovako brzo. Znali smo da ima potencijal, ali interes klubova i djece nadmašio je sva očekivanja,“ govori Domagoj.
Parkour je u kratkom vremenu dobio jasna pravila, natjecanja i standardizirane poligone. Veliku ulogu u tome imaju i roditelji koji su se, kako ističe Domagoj, nevjerojatno angažirali i dali snažnu podršku klubu.
Sigurnost i pristup se stavlja na prvo mjesto
Iako na prvi pogled izgleda ekstremno, parkour je sport u kojem je sigurnost temelj svega.
„Svi mogu doći i probati, bez straha. Ne krećemo s težim elementima dok se ne savladaju padovi i osnove,“ naglašava Domagoj.
Posebna pažnja posvećuje se djeci koja se boje visine, što je česta pojava. Treninzi su osmišljeni tako da su grupe ujednačene, a napredak postepen.
„Ako netko vidi da drugi skače malo više od njega, dobije motivaciju. Ali ako vidi nešto što mu se čini nemoguće, onda stane. Zato je važno pravilno složiti grupe,“ objašnjava Domagoj.
Na natjecanjima su prepreke prilagođene uzrastu, a sustav “kazni” osigurava da se trud isplati, čak i kada se prepreka zaobiđe. Cilj nije eliminacija, već poticanje napretka i hrabrosti.
Sport koji osvaja i trenere
Parkour, kaže Domagoj, nije samo sport za djecu, već za apsolutno sve uzraste koji su voljni testirati svoje granice.
„Meni je i danas zabavan. Kad dam zadatak na treningu, moram ga i sam probati. To je sport koji te stalno izaziva i veseli,“ zaključuje Domagoj.
Uz gimnastiku kojoj je ostao vjeran, parkour je postao njegov svakodnevni poziv, ali i prekrasan primjer da se uz znanje, strast i dobar pristup može izgraditi snažna sportska zajednica.
