Nogometaši Čakovca u 1. kolu 3. HNL Sjever ove su subote trebali dočekati ekipu Bjelovara. Susret se neće igrati ovog vikenda, već je odgođen za srijedu, 12. rujna.
Povjerenik za natjecanje Mato Lončar obrazložio je razlog odgode susreta: “Koliko znam oni imaju nekakav dogovor s Međimurjem oko prelaska mladih igrača jer nisu imali dovoljan broj igrača. Sve bi trebalo biti riješeno dok se prođe procedura. Čakovec se dogovorio s Bjelovarom tako da tu nema problema.”
Izjava zvuči sasvim u redu, no znamo da su kod nas ipak malo veće neprilike po ovom pitanju. Prepucavanja nogometnih klubova Međimurje i Čakovec lome se na leđima Nogometne škole Međimurje – Čakovec, a prema riječima predsjednika te škole Deana Panića ne podmiruju svoje ugovorne obaveze, ali kad su igrači u pitanju tu ima svega i svačega.
Škola je još u travnju inicirala sastanke i proces da se klubovi dogovore oko selekcija, no od toga još uvijek ništa i zato se došlo u ovako neugodnu situaciju da u tjednu kada kreće prvenstvo Čakovec nema igrača. Sljedeći utorak trebali bi se opet sastati predstavnici klubova, škole, grada Čakovca i Međimurske županije. Dogovora nije bilo četiri mjeseca, možda ga bude u pet dana?
Osim problema oko igračkog kadra u pitanju je i sama opstojnost škole. Za jednu sezonu potrebno je oko 750 000 kn. Od roditelja se članarinama sakupi oko 250 000 kn, uprava bi trebala pokriti sponzorstvima oko 150 000 kn, što znači da se od grada i županije očekuje iznos od 350 000 kn. Kako znamo kakvo je stanje kod nas teško se može računati na taj novac, a to bi posljedično značilo da će veliki broj djece završiti svoju nogometu karijeru, a da ja nisu zapravo ni započeli.
Još je jedan problem oko plaćanja najma. Škola Ekomu plaća najam za korištenje terena. Prema trenutnom stanju od 1. rujna selekcijama nogometne škole je zabranjeno korištenje terena. Još su dva tjedna do kraja kolovoza pa se nadamo da će se naći neko razumno rješenje.
Iz Nogometnog kluba Čakovec malo je informacija proteklih tjedana. U razgovorima s Dušanom Mikolajem uglavnom smo dobivali odgovore da se radi i rješava, ali do nečeg konkretnijeg i suvislijeg se nije moglo doći.
