Petnaestogodišnji David Kolar na poluvremenu je stao na vrata NK Pušćina umjesto svoga oca Dejana Kolara
Igralo se polufinale Memorijalnog turnira Antun Novak – Conar, domaći Strahoninec na poluvremenu je vodio 2:1 protiv Pušćina. I dok su igrači u poluvremenu tražili predah i osvježenje, vratar Pušćina Dejan Kolar zagrijavao je “nekog klinca”.
Kad je sudac pozvao igrače natrag na travnjak, Dejan Kolar nije se vratio. Umjesto njega na vrata Pušćina stao je mladić bujne frizure. Vidjelo se na njemu da ne može imati više od 16 godina, ako i toliko…
– Tko je taj mali? – pitali su se zbunjeno gledatelji koji nisu iz Pušćina. Kome je to mjesto na vratima prepustio Dejan Kolar, međimurska vratarska ikona?
– Pa to je njegov sin David! Dejan veli da bude branio dok mali ne bude imao dovoljno godina da ga zamijeni – pročulo se uskoro. A sve ostalo još nije povijest, ali bi mogla postati.
Iako je Strahoninec navaljivao tražeći treći gol, David Kolar kojem je tek 15 godina (!) zaključao je svoja vrata. “Skidao” je i nemoguće, a prepoznavši veliki talent pljeskali su mu i bodrili ga i domaći navijači.
Otac Dejan stajao je iza vratiju te bi mu dobacio pokoji savjet. Nakon niza obrana mladog Davida slijedila je kazna domaćima i Pušćine su izjednačile na 2:2. Za razliku od oca, David u svom poluvremenu nije primio nijedan gol!
Preplašio pucače
Očekivali su neki da će se otac Kolar vratiti u igru zbog jedanaesteraca koji su slijedili. No, prepoznao je trenutak i ostavio sina u igri. Prilikom izvođenja jedanaesteraca David je bio “na svakoj lopti”, nedostajali su mu centimetri. Tako je preplašio posljednje, najiskusnije pucače Strahoninca koji su vidjeli da moraju gađati sam kut vratiju. Luka Lađević pogodio je vratnicu, a David Kolar izbio je loptu koja se potom nezgodno odbila prema njemu. I za kraj, i ulazak Pušćina u finale, Strahoninčanin Karlo Kovačić gađao je tik pored vratiju – čemu je opet kumovao David Kolar bacivši se na tu stranu.
Otac je pucao od ponosa:
– David će tek 2. svibnja 2023. napuniti 16 godina. Tada može ići
na specijalistički pregled i početi braniti u službenim
utakmicama za seniore. Dotad, još uvijek nastupa za U16 sastav
Škole nogometa Pušćine-Strahoninec. No, ovaj turnir je bio
prilika da ga ipak vidimo “u vatri”, u prvoj ekipi. Ima još puno
toga za naučiti, iako osnove zna. Ne možeš sve obraniti, nekad te
ne ide. Mora poraditi na izlascima i skokovima, agresivnosti i
eksplozivnosti. Ja sam sa 16 godina “trgao”, zaviknuo bih:
“Moja!!” i tako je i bilo – analizirao je Dejan Kolar vjerojatno
najstrože od svih prisutnih nastup svoga sina jedinca.
David i Dejan Kolar
David je branio još od vrtićke dobi, na vrtićku olimpijadu pošao bi s rukavicama. No, potom je imao dugu stanku.
Vratio se nogometu
– Čak četiri godine nije igrao, ostavio se nogometa. Svira gitaru, a ja ga nisam htio siliti. No, kad sam ga prije nekih godinu dana pitao ide li sa mnom na trening, rekao je da ide. I to je to, odmah smo morali kupiti kopačke i rukavice. Na svakom treningu je sa mnom – priča nam Dejan Kolar.
Pitamo ga i kako je on postao vratar. Kaže da je odmalena igrao s bratom Sašom Kolarom.
– Ja sam bio najmanji, najmlađi, pa su me dečki stavili na gol. I toliko su nabijali da sam izgubio strah od lopte – kaže. Odrastao je i do prije nekoliko godina živio u Pušćinama, a danas sa sinom i suprugom Majom Kolar živi u Jalkovcu. Ona im je obojici velika podrška i pohodi svaku utakmicu!
– Inače, čim sam navršio 16 godina i ja sam počeo braniti za prvu ekipu Pušćina. Najduži niz bio mi je sedam utakmica bez primljenog gola, a onda sam ga dobio iz penala u Ivanovcu. U vojsci u Gospiću išao sam trenirati u tamošnji klub i nudili su mi da ostanem, za pet tisuća kuna po utakmici! No, ja sam im rekao da već igram za Slakovec – prisjeća se Dejan Kolar.
Naime, najdublji trag ostavio je upravo tijekom deset godina igranja u Slakovcu. Uz matične Pušćine, branio je još u Orehovici i Štrigovi. Inače je vozač kamiona, a imao bi i on bujnu frizuru poput sina da u vojsci nije morao ošišati kosu. Tako je i ostalo, nije se vraćao na staro.
– Sa 16 godina sam imao irokezu visoku pola metra, u sedam boja! Ja sam bio panker, a David je roker – smije se Dejan Kolar koji je proglašen najboljim igračem (ne samo vratarem) minule sezone Druge međimurske lige – skupina B!