- Za svaki koncert izbacuju iz dvorane koja je postala prioritet za pjevače, a ne sportaše - kaže Kavran
Čakovčanin Željko Kavran bio je dugogodišnji
čelni čovjek Hrvatskog rukometnog saveza, u njegovom su mandatu
naši rukometaši bili dva puta olimpijski pobjednici, svjetski
prvaci, Hrvatski rukometni savez proglašen je najboljim Savezom
na svijetu, njegovom zaslugom danas se u Hrvatskoj dobro,
organizirano i kvalitetno radi s mladima …
– Nakon 12 godina vratio se je u rukomet kao predsjednik Muškog
rukometnog kluba Čakovec, a krajem godine rukomet se je s
odličnim rezultatima vratio u Čakovec i Međimurje. Uz
muški i u ženskom se rukometu odlično radi, Čakovčanke,
rukometašice Zrinskog prvi su dio sezone završile na diobi
2.-4.mjesta prvenstvene tablice.
Prilikom konferencije za novinare krajem godine i velikog uspjeha
kluba koji je superiorno, bez poraza s pet bodova prednosti kao
jesenji prvak završio polusezonu i koji se je plasirao u
završnicu Kupa HRS-a, Kavran je “otvorio dušu” i iznio niz
podataka koji tište rukometni sport, njegov klub, ali i sport u
cjelini …
Ponosan sam što sam se vrtio u rukomet i što su me entuzijasti
MRK Čakovca u godini kada klub obilježava 10 godina djelovanja
pod sadašnjim imenom izabrali za predsjednika. Klub smo s
najmanjim proračunom u ligi, sve smo financijske obaveze riješili
što je veliki uspjeh. Tužni smo međutim glede uvjeta u
kojima radimo sa seniorima i mladim dobnim skupinama. Danas nas
iz dvorane GŠ-e mogu izbaciti kada hoće i to nije dobro za sport.
Dvorana GŠ-e nije rukometna dvorana, mi s klincima treniramo od
Male Subotice, Ivanovca do rugla od dvorane VUŠ-a gdje nema ni
grijanja.
U takvim uvjetima trebamo stvarati igrače, imamo sedam selekcija
s preko 200 mladih i bez njihovih roditelja ne bi uspjeli
djelovati. Svi drugi imaju bolje uvjete i proračune, mnogo
klubovi i svoje dvorane, a mi smo svugdje gosti. Nemamo
strategiju sporta, ne znamo kamo ulažemo, a u konačnici nemamo ni
toliko potrebitu kategorizaciju sporta. Treba sport razvrstati,
odvojiti od rekreacije koja je hobi. Čakovečki sport je “mrtav”,
jedino smo živi mi i Zrinski, nogomet u gradu je nigdje, vrhunske
košarke više nema, odbojke također, kuglači se muče, dobro je da
u borilačkim sportovima ima entuzijasta pa postižu dobre
rezultate.
Sport nekad nije trebao biti nužnost, danas to mora biti jer će
stanje inače biti loše. U Americi je danas tjelesni odgoj najteži
predmet u školi, uložili su u sport 30 milijardi dolara, shvatili
da su djeca previše na tipkovnici i pred televizorom. Mi se
hvalimo raznim titulama, a ne ulažemo u sport i svoju djecu.
Politika bi morala konačno shvatiti da se jedino isplati ulaganje
u ljude, kao što to rade u Velikoj Gorici, Varaždinu, Bjelovaru
…
Ako oni nemaju, ja im dajem prijedlog. Grad bi morao kupiti
dvoranu GŠ-e za potrebe gradskog sporta, to je jedino rješenje.
Škola tamo radi kako hoće pa nas za svaki koncert izbacuju iz
dvorane, sportska dvorana postaje prioritet za pjevače. Bio sam
12 godina na čelu HRS-a, svjedok sam vremena, ovo danas je
lakrdija. Zanima me zašto plaćamo dvoranu ako država pokriva
troškove plina, vode, djelatnika, koga onda mi tu
plaćamo? Ima tu još jedan problem, dvorana Atona u Nedelišću
se zatvara i sada više nemamo gdje trenirati i igrati utakmice
kada nas izbace iz GŠ-e.
Čekamo da se u Murskom Središću popravi parket pa ćemo nažalost
umjesto u Čakovcu igrati tamo kao pred dvadesetak godina.
Žalostan sam jer svi imaju bolje uvjete od nas. Ja se
ne bojim za naš klub, ući ćemo u Premier ligu bez obzira na
smiješne uvjete u kojima djelujemo. Koga kod nas zanima rukomet,
samo nas i naše vjerne navijače koji su shvatili da treba doći,
nešto dobro se događa ponovo u gradu koji je nekad slovio kao
“grad rukometa”. Uskoro ću izaći s novom idejom o dvorani GŠ-e i
vidjet ćemo kako će sve to završiti – završio je
Kavran.