Novopečena srednjoškolka Nevia Fotak iz Čakovca nedavno se vratila s velikog sportskog natjecanja, Gimnazijada koje se održavalo u Brazilu
Natjecala se s više od dvije tisuće mladih sportaša iz 44 zemlje,
a plasirala se zahvaljujući dosadašnjim rezultatima. Iz Brazila
se vratila s osvojenom zlatnom medaljom u skoku u dalj i visokim
četvrtim mjestom u disciplini 200 metara.
– Jako sam sretna s postignutim rezultatima. Očekivala sam da ću
dobro proći s obzirom na dosadašnje rezultate. Bila sam jako
sretna kad mi se oko vrata našla zlatna medalja. Na natjecanje se
ide po prijavi, no onda Hrvatski školski sportski savez bira
sportaše na temelju rezultata. Konkurencija je bila dosta jaka,
no unatoč tome što nisam istrčala ni skočila svoj osobni rekord,
bilo je dobro.
Kako su protjecale pripreme, koliko si trenirala za to
natjecanje?
Cijelo ljeto sam trenirala, nisam ni išla na more ove godine.
Imala sam treninge pet puta tjedno, možda su treninzi bili malo
teži nego inače. U travnju sam saznala da sam se plasirala na to
natjecanje i odmah sam počela s pripremama.
Kako si završila u atletici i je li ona bila tvoj prvi
izbor?
Najprije sam trenirala gimnastiku i ples, a onda sam početkom
trećeg razreda osnovne škole počela s atletikom. Počela sam s
školom trčanja i godinu kasnije sam počela trenirati sa sadašnjim
trenerom Aleksandrom Žbuljom. U atletici sam
završila na prijedlog učiteljice Edite Šanta
Lesjak. Bila sam najbrža u razredu pa me
učiteljica nižih razreda nagovorila da se upišem. Meni se sviđalo
od početka, zabavljala sam se s prijateljima i uvijek mi je bilo
dobro na treninzima.
Koje sve discipline treniraš i u kojima se
natječeš?
Osim 200 metara trčim još 60, 100, nekada znam 300 i 400 ali to
je rijetko. Postoji još vis, prepone i bacačke discipline. Nekako
mi je ipak omiljena disciplina skok u dalj. U tome sam najbolja i
najviše mi se sviđa.
Koliko često treniraš, natječeš se i kako usklađuješ
obveze?
Treniram uglavnom pet puta tjedno po sat i pol do dva sata. Ljeti
trening počinje u pet, a kad je škola u tri sata. Ponekad zna
biti naporno, ali lijepo mi je. Što se tiče usklađivanja s
ostalim obvezama najprije ide škola, pa trening pa učenje. Nađe
se koji vikend slobodan za prijatelje, naravno ako nisam na
natjecanju.
Baš nemam puno vremena za neki hobi, no kad ga imam onda rado s
prijateljima izađem van. Natjecanja počinju u veljači i traju
cijeli mjesec. Ima nešto u petom i šestom i onda opet u devetom
mjesecu. To su regionalna i državna natjecanja. Volim državna
natjecanja i Gimnazijadu. Ova u Brazilu mi je bila druga na kojoj
sam sudjelovala. Prve godine bila sam u Beogradu gdje sam prije
dvije godine osvojila drugo mjesto u skoku u dalj i prvo mjestu
na 200 metara.
Koliko medalja si do sada osvojila?
Mislim da ih imam više stotinu, nisam brojila točno, najdraža mi
je ova s Gimnazijade.
Što bi željela postići kad govorimo o sportu, o
atletici?
Željela bi otići na Olimpijske igre. Treba dobro trenirati, biti
u dobroj formi, ne ozlijediti se. 2028. i 2032. su
Olimpijske igre na koje bi možda mogla otići.
Imaš li podršku obitelji, prijatelja, i tko ti je
sportski uzor?
Moj uzor je Usain Bolt jer drži dva svjetska
rekorda.
Podupire me cijela obitelj, prijatelji, roditelji Đurđica
i Damir, brat Fran. Ovim putem
zahvaljujem se Hrvatskom školskom sportskom savezu, Gradu
Čakovcu i gradonačelnici Ljerki Cividini,
Međimurskoj županiji, Zajednici sportskih udruga Grada Čakovca,
II. osnovnoj školi Čakovec čija sam donedavno bila učenica, na
potpori.