Od prvog razreda osnovne škole rukometom se bavi osamnaestogodišnja Anja Balent iz Čakovca
Od malih nogu članica je ŽRK-a Zrinski gdje i danas igra, a prva
trenerica bila joj je Ljubica Vrbančić. –
Tražila sam hobi kojem ću posvetiti svoje slobodno vrijeme i na
prvi rukometni trening otišla s prijateljicom. Odmah mi se
svidjelo sve vezano uz taj sport i do dan danas sam u njemu
ostala, kazala je Anja, maturantica Srednje
škole Čakovec koja nakon završetka srednje namjerava upisati
Kineziološki fakultet u Zagrebu.
Neko vrijeme pohađala je i satove plesa u Plesnom studiju Korak,
no kako su joj se treninzi poklapali odabrala je rukomet koji je
duže trenirala. Anja je na poziciji vanjskog igrača, a trenutno u
Klubu najviše igra desnog i lijevog vanjskog što su joj ujedno i
najdraže pozicije. Ozbiljniju sportsku ozljedu, srećom, nikad
nije imala, no prije par tjedana ozlijedila je zglob na nozi i od
rukometa pauzirala jedan tjedan. Bilo joj je to vrlo neobično
razdoblje jer Anja je naviknuta trenirati svaki dan.
– Treninge imamo svaki dan od ponedjeljka do petka, a tijekom
rukometne sezone svaku subotu igramo i utakmice. Uz to treniram i
individualno dva puta tjedno s trenericom Ines
Okun. S njom radim elemente koji su mi možda malo
slabiji ili one za koje procjeni da mogu biti bolji kao što su
primjerice eksplozivnost, kondicija, snaga i koordinacija,
objasnila je Anja vjerujući da i ako si dugo u nekom sportu i
koliko si god dobar uvijek ima mjesta za napredak.
Sve
za ekipu
Rukomet Anja preporučuje svima koji vole ekipne sportove. –
Igrajući rukomet stekla sam naviku dobre organizacije vremena, a
kako je to ekipni sport naučiš i poštivati, slušati te pomagati
drugima. To su neke od najpozitivnijih strana rukometa, govori.
Uz ozbiljno bavljenje sportom, mnogo treninga i školskih obaveza,
malo vremena naša sugovornica ima za nešto drugo, no kada stigne
voli gledati i igrati košarku.
Trenirajući u mlađim dobnim skupinama često su odlazili na
turnire i državna natjecanja s ekipom, a sada u seniorskom
rukometu utakmice igraju svaku subotu. – Najdraže mjesto gdje smo
bile na turniru je Samobor jer sam tamo kao mala osvojila svoje
prvo priznanje za najboljeg strijelca dok sam u 2019. dobila i
priznanje za perspektivnu sportašicu što mi je poticaj da još
više treniram i dajem sve od sebe.
Nagrade su odličan vjetar u leđa, navodi Anja koja je prošle
godine s kadetskom reprezentacijom bila na svjetskom prvenstvu u
Sjevernoj Makedoniji. – Cijelo ljeto smo naporno trenirale kako
bi postigle što bolji rezultat i na kraju završile 11. u svijetu.
Bilo je to jedno predivno i novo iskustvo, kazala je dodajući
kako joj je trenutno prioritet upisati fakultet i dalje igrati za
Zrinski.
U svemu ima veliku podršku obitelji i prijatelja te kaže kako je
uz njih sve lakše. – Uvijek su jako ponosni, a nekad se mojim
uspjesima vesele više od mene i jako sam sretna što ih imam,
govori.
Zbog utakmica Anje ponekad nema na nastavi, no izostanci nikad
nisu bili problem jer uvijek sve stiže nadoknaditi. Rukomet je
igrala i za školu što je uvijek bilo zanimljivo jer su na
školskim natjecanjima cure koje inače igraju zajedno u Klubu
raspoređene u druge ekipe pa je zabavno boriti se s kolegicama s
kojima inače mora surađivati. Vjeruje da zbog rukometa ne
propušta puno toga.
– Smatram da prolazim sve kroz što inače prolazi jedan običan
tinejdžer zato što se uz dobru organizaciju sve stigne. Iako
ponekad ne odem na baš sve zabave i druženja mislim da se
trud na terenu i na treninzima isplati i vrati u nekom drugom
obliku, zaključuje sportašica pred kojom je svjetla rukometna
budućnost.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3559