Od kada je Hrvatski squash savez započeo s organizacijom Hrvatske timske lige u sezoni 2009/10 Squash klub Međimurje je svaku sezonu, pa tako i ovu koja je završila u subotu 14.04.2012, završavao na drugom mjestu.
Posljednje kolo sezone 2011/12 je odigrano u zagrebačkom Squashtoweru, jedinom hrvatskom sportskom centru s dovoljno squash terena (4) da se odigra cjelokupno kolo svih ekipa svaka protiv svake. Ukupno se u ligaškom natjecanju ove sezone natjecalo 6 ekipa tako da je svaka ekipa odigrala 10 susreta (po dva s svakim protivnikom).
Prije finalnog kola u Zagrebu, prva polovica prvog kola je odigrana u Čakovcu, a druga u Bjelovaru. Nakon tako odigranog prvog dijela natjecanja Squash klub Međimurje u sastavu N. Mikac, M. Mikac, D. Dolar, V. Žbulj, P. Rojko, I. Levak, T. Pavlic i M. Marđetko je bodovno zaostajao 1 bod ispred vodećeg Squashtowera obzirom da su od istih poraženi u prvom dijelu natjecanja u Čakovcu te im je za naslov trebala pobjeda u Zagrebu nad svim ekipama uključujući i vodeće.
Nažalost, iako su vrlo motivirani Međimurci ostvarili odlične igre i pobjede protiv većine protivnika, u susretu protiv vodećih nije bilo dovoljno koncentracije, ali, mora se priznati, i kvalitete kako bi se ugrozili Zagrepčani. Susret je završio pobjedom Zagrepčana od 4/0 iako rezultat ne pokazuje u potpunosti pravu situaciju s obzirom da su se za dva boda vodile vrlo žestoke borbe te je susret vrlo lako mogao završiti i remijem, što međutim Međimurcima također ne bi bilo dovoljno za ukupni naslov.
Tako su se ponovo i ove sezone smjestili na drugo mjesto iza prve ekipe zagrebačkog Squashtowera, a ispred druge ekipe Zagrepčana koji su završili na 3. mjestu, zatim prve ekipe Squash kluba Bjelovara na 4. mjestu, varaždinskog Coninga na 5. mjestu te druge ekipe Bjelovarčana na 6. mjestu.
Završetkom ove sezone postalo je razvidno da između ligaškog pobjednika i ostalih ekipa, pa tako nažalost i ekipe Squash kluba Međimurje, postoji kvalitativni jaz koji nastaje prvenstveno uslijed ogromnih razlika u uvjetima u kojima pojedini klubovi funkcioniraju. Tako, naime, zagrebački Squashtower masovno ulaže u pomladak jer im infrastruktura (dostupnost terena) kao i financijska sredstva (Zagrebački Sportski Savez) to omogućuju.
Tako se danas nalazimo u situaciji da je najmlađi igrač Međimurja stariji od najstarijeg igrača Squashtowera. Stoga, nije teško za pretpostaviti da će u budućnosti, ukoliko žele ostati konkurentni, Međimurci morati osmisliti način kako omogućiti mlađim naraštajima da se počnu aktivnije baviti ovim dinamičnim, zahtjevnim i naravno zdravim sportom. Nadajmo se da će im u tome pomoći županijske i gradske sportske udruge kao i sponzori.
