Biti djevojka u muškoj ekipi nije mi bio problem jer sam se brzo uklopila, iajedinako su protivnički igrači znali ostati iznenađeni. I nisu me štedjeli!
Učenica prvog razreda Ekonomske i trgovačke škole Čakovec, Selničanka Ema Čurin (15) zaljubljenica je u sport, preciznije u nogomet. Prvi put loptu je udarila već u vrtićkoj dobi i od onda je stalno prisutna na nogometnim terenima.
– U vrtiću sam uvijek igrala nogomet s dečkima pa su me roditelji odlučili upisati u NK Polet u Svetom Martinu na Muri. U Poletu je već igrao moj stariji brat Roberto i tamo sam zaigrala kao jedina cura u momčadi. Biti jedina djevojka u muškoj ekipi nije mi bio problem jer sam se brzo uklopila, iako su protivnički igrači znali ostati iznenađeni, nisu me štedjeli u igri. U Poletu sam ostala osam godina, sve do 2019. kad je stigao poziv Nogometne škole Međimurje-Čakovec da zaigram u njihovoj ženskoj ekipi, priča nam Ema o svojim nogometnim počecima.
KAMP
Uslijedili su odlasci na brojne turnire u Hrvatskoj i inozemstvu kao i brojne nagrade, a na sportskim igrama mladih u Poreču 2020. Ema je osvojila i nagradu za najbolju strijelkinju. Mladu igračicu stoga su primjetili i u Hrvatskom nogometnom savezu, pa je prošle godine na njenu adresu stigla pozivnica za sudjelovanje na Ljetnom kampu HNS-a za kategoriju U-15. Kampovi su baza u kojoj se stvaraju buduće reprezentativke, pa je naša sugovornica zajedno sa suigračicama Leom Bartolić, Kajom Županić i Dorom Kuzmić iz NŠ-a Međimurje Čakovec provela pet dana intenzivno trenirajući u Velikoj pokraj Požege.
– Nisam mogla vjerovati kad sam dobila poziv, skromno ističe mlada nogometašica.
OZLJEDA
Nažalost, uslijedila su panademijska ograničenja pa Ema tada nije stigla obući reprezentativni dres, a sad ju je zakočila ozljeda.
– Iz utakmice u utakmicu sam osjećala bol u koljenu, pa sam prošle jeseni krenula na pretrage. Ispalo je da moram na operaciju i to sam odradila prije nekoliko tjedana. Sad me čeka oporavak pa odlasci privatnom treneru, a na terene se nadam vratiti na jesen, ističe Čurin.
Emi je nedavno za sportski trud i zalaganje dodijeljena zahvalnica Općine Selnica, a kako napominje, priznanje će joj biti poticaj za daljnji rad i trud.
– Nogomet je za mene opuštanje i uživanje, a potpora su mi roditelji Marina i Robert, sestre Laura i Tia te brat Roberto. Znam da je u ženskom nogometu nešto teže uspjeti nego u muškom, ali nadam se da ću jednog dana uspjeti od toga i zarađivati, zaključuje naša sugovornica.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.499
