- Iako sam slutila da ću dobiti priznanje, bila sam jako sretna kad su prozvali moje ime svoje ime, kaže nam Anabela
Jedanaestogodišnje blizanke Lara i
Anabela Bel iz Čakovca predane su sportašice
koje osvajaju nagrade i turnire u badmintonu. Članice su
Badmintonskog kluba Međimurje Čakovec.
– Počela sam igrati jer je brat Filip igrao, pa
je za njim počeo igrati tata Rajko i kada smo
sestra Lara i ja imale pet godina, počele smo i nas dvije,
prisjeća se Anabela.
Kaže da je u početku najteži bio servis, ali i pravila.
– Igrati sam naučila dosta brzo, a tek kasnije sam savladala
pravila. Od poteza najteži mi je bio servis, a najlakše kratke
loptice. To je dosta težak sport iako mnogi misle da nije zato
što kao imaš samo reket i lopticu pa udaraš. No nije baš tako,
servis je recimo težak, treba se kretati po terenu i naravno
znati pravila, otkriva Anabela.
Trening je zakon!
Treniraju tri do pet puta tjedno, ovisno o obvezama u školi.
– Dogodi mi se ponekad da ne stignem napraviti sve za školu prije
treninga, pa onda odradim kad se vratim s treninga, no uglavnom
sve stignem i učiti i trenirati. U školi nema popuštanja, a niti
pak me poštede ako sam primjerice bila na nekom natjecanju,
otkriva nam Anabela.
Iako se rado natječe, kaže da više voli treninge. Počela se
natjecati kada je bila treći razred, sada je petašica i štošta je
već osvojila.
– U Hrvatskoj sam bila prva u kategorije djevojčice do 11 godina.
U paru sa sestrom Larom pak sam osvojila brončanu medalju na
Prvenstvu Hrvatske, nabraja ono najznačajnije.
Za svoje je uspjehe nedavno dobila posebno priznanje kao mladoj
međimurskoj perspektivnoj sportašici.
– Iako sam slutila da ću dobiti priznanje, bila sam jako sretna
kad sam čula svoje ime, priznaje.
Zadovoljna je i sestra blizanka Lara koja je samo dvije minute
mlađa od Anabele.
SESTRA PROTIV SESTRE
Njih dvije zajedno treniraju, natječu se u paru, a dogodi im se i
da se nađu na suprotnim stranama terena.
– Dogodilo nam se da smo se našle jedna protiv druge u finalu.
Anabela je taj dan pobijedila, išlo joj je bolje, moram priznati,
iskrena je Lara.
Dodaje da je izazovno igrati protiv sestre jer jako želiš
pobijediti, a opet ne želiš da sestra izgubi.
– Osim toga, s obzirom na to da zajedno treniramo, a i sestre
smo, jako dobro znamo kako koja igra i kakvi su joj potezi, tako
da je i to jedan od razloga zašto je zahtjevno igrati protiv
sestre, primjećuje Lara.
Osim što voli badminton, Lara voli i trčanje pa nerijetko nakon
treninga ode s tatom i sestrom napraviti koji krug po južnoj
obilaznici.
– Volim badminton, ali volim i trčanje i vježbe koje znamo raditi
na treningu. Skip, razgibavanje, sve to mi se sviđa, priča nam
Lara i dodaje da su i njoj treninzi draži od natjecanja.
– Bila sam prva na natjecanju U11 pojedinačno. Moram priznati da
više volim igrati pojedinačno, nego u paru jer onda sama
upravljam igrom. Osim toga, kad igram sa sestrom, dogodi se da se
katkada i ne složimo oko toga kako ćemo igrati, dodaje.
Lara se, baš kao i Anabela, okušala u mažoret plesu kada je bila
mlađa, no obje su se odlučile posvetiti badmintonu.
Lara planira igrati najmanje do srednje škole, a onda će kaže,
sve ovisiti o tome koliko će imati vremena s obzirom na obveze
koje ju čekaju. Do tada ima još vremena jer su sestre Bel učenice
petog razreda u II. osnovnoj školi Čakovec i tek su krenule
svojim sportskim putevima.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj
3.499