Njegov osobni kuglački rekord (671 čunj) ujedno je i rekord kuglane SRC-a Mladost Čakovec, pa u Željezničaru za Predraga kažu da je - nezamjenjiv
U kuglani sam od pelena, a prvu kuglu bacio sam sa sedam godina života, otkriva nam Čakovčanin Predrag Turk (57) koji ove godine slavi 50 godina kuglačkog ‘staža’. Predrag se danas natječe kao član Kuglačkog kluba Željezničar u kojem je dio prve igračke postave, te kapetan. Kako doznajemo, prve kuglačke korake učinio je uz pomoć oca Zvonka davne 1971. godine, dok se natjecati počeo desetak godina kasnije kao član, danas ugaslog, KK-a MTČ.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri Turk je osvojio mjesto viceprvaka Hrvatske u više kategorija, bio je i pojedinačni prvak regije sjever te osvajač brojnih ligaških natjecanja. Njegov osobni kuglački rekord (671 čunj) ujedno je i rekord kuglane SRC-a Mladost Čakovec, pa u Željezničaru za Predraga kažu da je – nezamjenjiv.
– Kuglanje je za mene život. Nekada sam kuglao iz zabave, a danas mi je to obveza bez koje više ne mogu, ističe naš sugovornik. Ljubav prema kuglanju Predrag je prenio i na sinove Nikolu i Zvonimira, a od nedavno kuglama se igra i njegov dvogodišnji unuk Liam.
TRENER I PROTIVNIK
– Sin Nikola je ujedno i kuglački trener druge ekipe Željezničara, ali kugla za KK Zanatlija. Zbog toga u ligaškim natjecanjima igra protiv ekipe koju trenira.
Zanatliji je nedostajalo igrača pa je Nikola iz Željezničara prešao kuglati za njihovu momčad kako bi se očuvao Klub, objašnjava naš sugovornik.
A kuglačkih klubova u Međimurju je malo, od 18 muških i pet ženskih klubova prije 50 godina, danas su aktivna samo četiri muška kluba.
– Nedostaje nam pomlatka, svake godine pet, šest mladih dođe probati baciti kuglu, ali trenirati ostane jedan ili dvojica. Međutim, ti koji ostaju penju se na postolja, kaže Predrag.
– Kod kuglanja razvijaju se mišići, ali i koncentracija. Treba razmišljati kako postaviti tijelo kod bacanja kugle i kako spustiti kuglu na parket, a bitna je i brzina kojom se kugla baca, ističe Turk.
Zato naš sugovornik još ne pomišlja na mirovinu.
– Dokle god budem mogao hodati, dotle ću i kuglati. A možda i dulje… ako me dovezu u kolicima!, dodaje u šali.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.498