Igrač Slavena postao je najmlađi kapetan na svijetu u povijesti, a na ljeto seli u Bayern
Ne događa se baš svaki dan da jedan Hrvat postane dio Guinnessove
knjige rekorda. Od službenih 41.528 rekorda koji postoje, Hrvati
su do proteklog vikenda držali 23, a onda smo na utakmici Prve
HNL između Slaven Belupa i Hajduka dobili i 24. rekordera.
Nakon postojećih hrvatskih rekorda u Guinnessovoj knjizi za,
primjerice, najveću slaninu, najveću kutiju za kokice ili
najkraće vrijeme u kojem je netko auto pregurao na distancu jedne
milje, sada kao rekordera imamo i najmlađeg kapetana u povijesti
bilo koje prve lige na svijetu.
Riječ je o Međimurcu Lovri Zvonareku, veznom
igraču Slavena koji je tijekom vikenda bio kapetan protiv
splitske momčadi te tako sa 16 godina, 11 mjeseci i 16 dana
oborio rekord koji je od 2015. držao Norvežanin
Kristoffer Ajer, koji je bio kapetan u dresu IK
Starta sa 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana.
– Zaista nisam znao za taj podatak, tek sam ga saznao kad je
utakmica završila. Naravno da je osjećaj nevjerojatan i poseban
kad se sruši takav rekord, ali ne trebam se time puno zamarati.
Moram dodatno raditi, fokusirati se na svoj nogomet i na to da
budem što bolji na terenu. Ovako nešto daje mi veliku sreću i
želju za obaranjem što više rekorda, ali ponavljam, ne zamaram se
time previše kako ne bih izgubio fokus na nastavak karijere –
započeo je razgovor Zvonarek, koji za svojih 16 godina zvuči
nevjerojatno zrelo.
Je li neobično biti kapetan kad si najmlađi u momčadi? Naravno da
ovo pitamo uz malo šale, znači li to da si ti sada na terenu
autoritet veteranima poput Krstanovića, Parackog i Božića?
– Haha, da, bilo je puno šale oko toga među nama igračima, ne
mogu reći da nije, ali istina je da smo mi kao ekipa svi povezani
i da je tu naša snaga. Iskreno, ne mogu ja imati autoritet pokraj
takvih igrača, iza kojih je po 15-20 godina karijere i koji su
puno toga prošli. Ali, s druge strane, kapetansku vrpcu shvatio
sam kao veliku obvezu i potrudio sam se na terenu biti primjer
drugima svojom igrom i agresivnošću na terenu, potrudio sam se
pokazati koliko mi je stalo.
Koliko ti je u karijeri pomoglo to što si polivalentan, što možeš
odraditi svoje zadaće na veznom, na krilu i u samom napadu?
– Puno mi je to pomoglo. U svakom dijelu terena drukčiji su
zadaci i za svaku poziciju moraš znati kako se ponašati. Recimo,
ako si naučio kako se za poziciju napadača kretati pred
protivničkim golom i zabiti gol, to je dobro i za tebe i za
trenera, jer svi imate više opcija. Često si izjavljivao da želiš
samo uživati u nogometu, ali često smo čuli i da nakon dolaska u
neki velebni klub igrači više ne mogu uživati u nogometu.
Što misliš hoćeš li i dalje uživati u nogometu dođeš li na onu
najvišu razinu?
– Svaka razina nosi svoje obveze i na svakoj je novoj razini
nogomet i sve oko njega drukčije, ali nikad neću zaboraviti to da
radim ono što volim i da je to najveće bogatstvo. A kako će mi
biti ako, daj Bože, dođem na neki najviši nivo, vidjet ćemo, ali
zasad baš uživam u svakom trenutku i volim sve što radim. Kad
voliš to što radiš, sve je puno lakše i to onda ne može biti
posao.
Proveo si već nekoliko treninga u Bayernu pod Martinom
Demichelisom. U kakvom si trenutačno kontaktu s ljudima iz
njemačkog prvaka? Što ti je tko rekao o tebi općenito, ali i o
tvojoj ulozi za budućnost?
– Sada je plan otići na kraju sezone u Bayern. Još se točno ne
zna hoću li ići u B ekipu ili u prvu ekipu, a postoji i mogućnost
da treniram s prvom ekipom i igram za B ekipu. Sve smo to
dogovorili još u devetom mjesecu prošle godine i pustili su me da
nastavim ovdje kako bi vidjeli cijeli razvoj situacije. Sad ćemo
početkom svibnja odlučiti što ću za sljedeću sezonu, ali miran
sam što se tiče svega, ne paničarim i koncentriran sam na ovo
gdje sam sada, a to je sljedeća utakmica sa Slavenom.
U Bayernu su trenutačno i dva Hrvata, Josip
Stanišić, koji nastupa za prvu ekipu, i Gabriel
Vidović, koji je na svojevrsnom prijelazu iz B momčadi u
prvu ekipu. Jesi li se čuo s njima i je li ti drago što će te
tamo dočekati i pokoji Hrvat?
– Cijela ta prilagodba bit će lakša kad znam da ću tamo imati
nekoga tko zna moj jezik i tko me malo bolje razumije. S
Gabrielom sam se upoznao i porazgovarali smo o svemu, odličan je
dečko, a Josipa tek moram upoznati – zaključio je Zvonarek.