Prvi je borilački sport uvršten na Olimpijske igre. Znači 'nježan put' jer nema udaranja protivnika...
Na sportskim stranicama lista Međimurje redovito se izvješćuje o uspjesima članova Judo kluba Zrinski Čakovec. Mlade međimurske džudaše tom sportu uči Filip Šeketa, trener rodom iz Duge Rese koji je u naš kraj došao studirati računarstvo na Međimurskom veleučilištu te je ostao ovdje. Vlasnik je informatičkog obrta, a uz pet skupina koje trenira u Zrinskom, ujedno džudo vodi kao izvannastavnu aktivnost u Osnovnoj školi Podturen.
– Džudom sam se počeo baviti 2002. godine, još kao dječak. U školu je došao predsjednik Judo kluba Duga Resa te nam je podijelio letke na kojima je bio nacrtan plavi zmaj odjeven u kimono s crnim pojasom. To mi se učinilo zanimljivim i otišao sam na prvi trening. Dotad o džudu nisam znao ništa, no odmah me fasciniralo. Bila je to ljubav na prvi pogled koja traje već 20 godina. Prvu medalju osvojio sam 2003 godine na Kupu državnosti u Samoboru što je ujedno bio moj prvi turnir. S klubom iz Duge Rese proputovao sam cijelu Hrvatsku te susjedne države sudjelujući na turnirima. Najveći uspjeh bila je brončana medalja s Prvenstva Hrvatske s obzirom na to da sam bio u kategoriji u kojoj se natjecalo i više od 30 sudionika.
S međunarodnih turnira imam više od 100 medalja. Kao junior bio sam i član reprezentacije, no zbog niza ozljeda postalo je teško pratiti tempo i intenzitet treninga pa sam nažalost morao odustati od natjecanja. Kad sam došao u Međimurje, želio sam nastaviti trenirati te sam se javio u Zrinski. Nakon nekog vremena iz uprave su mi ponudili da radim kao trener s djecom što sam prihvatio. U međuvremenu sam na Hrvatskom institutu za kineziologiju završio i smjer za voditelja džuda, kaže za tjednik Međimurje Šeketa kojeg pitamo i o povijesti juda te po čemu se razlikuje od ostalih borilačkih sportova.
MORALNI KODEKSI
– Džudo je prvi borilački sport koji je uvršten u Olimpijske igre još davne 1964. godine. On je i treći najmasovniji sport na Olimpijskim igrama nakon atletike i plivanja. U prijevodu džudo znači nježan put. U džudu nema udarca već je cilj protivnika pobijediti obaranjem pomoću tehnike bacanja. Bacanja dijelimo na ručna, bočna, nožna te požrtvovna. Također, borbe se odvijaju u parteru gdje se mlađi uzrasti nadmeću pomoću zahvata držanja, a stariji mogu koristiti i gušenje ili polugu. Džudu je sličan jiu jitsu, odnosno džudo je i nastao od jiu jitsu-a te se nadogradio tehnikama u stojećem stavu.
Treniranjem džuda razvijaju se fizičke i mentalne sposobnosti, ali i moralne vrijednosti pojedinca. Svrha džuda je trenirati tijelo, naučiti kako pobijediti svog protivnika i kako u sebi potaknuti superiorniju stranu. Džudo savezi diljem svijeta koriste različite judo moralne kodekse kao što su: uljudnost, hrabrost, iskrenost, kontrola uma, čast, skromnost, prijateljstvo i poštovanje. UNESCO je džudo proglasio najboljim sportom za djecu i mlade u dobi od četiri do 21 godine jer omogućuje sveobuhvatni fizički razvoj, razvoj psihomotorike – osjećaja za prostor, perspektivu, koordinaciju pokreta ruku i nogu, ističe Šeketa.
UZLET NAKON PAUZE
Kaže i da je u Čakovcu džudo bio popularan od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća. Klub je onda prestao s radom, a ponovno je aktiviran 2012. godine.
– Trenutno brojimo oko 80 članova i to u dobi od pet godina pa do
mlađih seniora. Najbrojniji uzrast je onaj do 12 godina.
Zainteresirani za upis u Judo klub Zrinski kontakt informacije mogu pronaći na društvenim mrežama.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.495